Porodiljske naknade: Njihova visina u Federaciji BiH i dalje zavisi od mjesta prebivališta, pa prava majki nisu jednaka u svim kantonima. Iznosi koje porodilje primaju razlikuju se od kantona do kantona, a često zavise i od radnog statusa, kao i finansijskih mogućnosti lokalnih zajednica.
U Tuzlanskom kantonu zaposlene i nezaposlene porodilje primaju po 1.000 KM. U Zeničko-dobojskom kantonu zaposlene porodilje ostvaruju pravo na 1.000 KM ili 80 posto prosječne plaće, dok nezaposlene također dobijaju 1.000 KM. U Unsko-sanskom kantonu zaposlene porodilje imaju pravo na polovinu prosječne plaće, a nezaposlene na 500 KM.
U Zapadnohercegovačkom kantonu zaposlene porodilje tokom prvih šest mjeseci primaju 80 posto plaće, dok se za drugih šest mjeseci isplaćuje iznos koji određuje kantonalna vlada. Nezaposlene porodilje u ovom kantonu dobijaju 350 KM. U Kantonu Sarajevo i zaposlene i nezaposlene porodilje ostvaruju pravo na naknadu u visini prosječne plaće u Federaciji BiH iz prethodne godine.
Kada je riječ o Hercegovačko-neretvanskom kantonu, zaposlene porodilje u privatnom sektoru dobijaju 40 posto prosječne plaće, dok zaposlene u javnom sektoru primaju 80 posto svoje plaće. Nezaposlene porodilje imaju pravo na naknadu u visini 55 posto minimalne plaće u Federaciji BiH. U Srednjobosanskom kantonu zaposlene porodilje dobijaju polovinu prosječne plaće, a nezaposlene 55 posto minimalca.
U Posavskom kantonu zaposlene porodilje ostvaruju pravo na punu plaću, dok nezaposlene dobijaju 300 KM. U Bosansko-podrinjskom kantonu zaposlene porodilje primaju 80 posto prosječne plaće, a nezaposlene 1.000 KM. U Kantonu 10 zaposlene porodilje dobijaju prosječnu plaću u Federaciji BiH, dok nezaposlene ostvaruju pravo na 55 posto minimalne plaće.
Razlike u pravima porodilja mnogi smatraju oblikom diskriminacije. Delegatkinja u Domu naroda FBiH i zastupnica u Skupštini KS Jelena Pekić istakla je da je socijalna politika podijeljena između federalnog i kantonalnog nivoa, ali da se najveći dio finansiranja provodi kroz kantone.
Naglasila je da bi trebalo pronaći model kojim bi se porodiljske naknade ujednačile na prostoru cijele Federacije BiH, kako žene ne bi bile u neravnopravnom položaju zbog mjesta stanovanja.
Neujednačenost se nastavlja i na lokalnom nivou, jer pojedine općine i gradovi izdvajaju dodatna sredstva za pomoć porodicama, dok neke lokalne zajednice ne pružaju takvu podršku. Također, razlikuju se i ostale naknade za djecu i porodice.
Tuzlanski kanton roditeljima sa troje i više djece isplaćuje jednokratnu pomoć od 1.500 KM. Hercegovačko-neretvanski kanton za opremu novorođenčeta izdvaja 400 KM, a Kanton 10 daje 300 KM. Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski, Unsko-sanski kanton i Kanton Sarajevo osiguravaju dodatne naknade za ishranu dojilja i djece do šest mjeseci starosti, uglavnom uz određene imovinske uslove. Zeničko-dobojski kanton isplaćuje i jednokratnu pomoć tokom trudnoće i nakon poroda.
U Zapadnohercegovačkom kantonu porodice za treće i svako naredno dijete dobijaju po 500 KM mjesečno do navršene sedme godine života, dok Posavski kanton nema ovu vrstu naknade. Od 2025. godine u Federaciji BiH uvedena je i jednokratna pomoć od 1.000 KM za svako novorođeno dijete.
