Dva mjeseca nakon početka rata sa SAD-om i Izraelom, Iran prolazi kroz jednu od najdubljih promjena u strukturi vlasti od osnivanja Islamske Republike 1979. godine, piše Reuters.
Nakon ubistva ajatolaha Alija Khameneija prvog dana rata i imenovanja njegovog sina Mojtabe, koji je teško ranjen, dosadašnji model vlasti, zasnovan na jednom vrhovnom vjerskom autoritetu, zamijenjen je složenijom strukturom u kojoj sve važniju ulogu imaju komandanti Revolucionarne garde.
Prema izvorima upoznatim s procesima odlučivanja, Mojtaba Khamenei formalno ostaje na vrhu sistema, ali se njegova uloga uglavnom svodi na potvrđivanje odluka koje dolaze iz vojno-sigurnosnog kruga. Stvarna moć, navode izvori, sve više je koncentrisana u rukama tvrdolinijaša unutar Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, ureda vrhovnog vođe i Revolucionarne garde.
Takva promjena utiče i na pregovore s Washingtonom. Posrednici tvrde da Iran sporo odgovara na prijedloge, što se povezuje s nepostojanjem jedinstvenog centra odlučivanja. Ipak, analitičari smatraju da glavna prepreka dogovoru nije samo unutrašnja dinamika u Teheranu, nego i veliki jaz između američkih ponuda i onoga što Revolucionarna garda smatra prihvatljivim.
Diplomatski dio pregovora vodi ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi, uz sve značajniju ulogu predsjednika parlamenta Mohammeda Baqera Qalibafa, bivšeg komandanta Revolucionarne garde. Kao jedna od najutjecajnijih figura na terenu spominje se i komandant Ahmad Vahidi.
Iran je Washingtonu dostavio novu ponudu koja predviđa fazne pregovore, uz odgađanje nuklearnog pitanja dok se ne okonča rat i ne riješe sporovi oko plovidbe u Perzijskom zaljevu. SAD, s druge strane, insistira da nuklearno pitanje bude otvoreno od samog početka.
Analitičari ocjenjuju da ni Teheran ni Washington trenutno nemaju mnogo prostora za ustupke, jer bi svaki kompromis mogao biti protumačen kao znak slabosti. Promjene u iranskom vrhu, prema njihovim riječima, pokazuju pomjeranje moći s vjerskih struktura prema sigurnosnom aparatu.
Uprkos vojnim i ekonomskim pritiscima SAD-a i Izraela, Iran zasad ne pokazuje znakove unutrašnjeg sloma. Procjene govore da se trenutna strategija Teherana zasniva na izbjegavanju potpunog rata, očuvanju utjecaja nad ključnim tačkama poput Hormuškog moreuza i pokušaju da iz sukoba izađe politički i vojno stabilniji.
