Vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine vode pregovore s američkim partnerima o mogućem preuzimanju izgradnje plinovoda Južna interkonekcija po koncesijskom modelu, uz posredovanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.
Kako navodi Radio Slobodna Evropa, prema modelu o kojem se razgovara, zasad neimenovani američki privatni investitor bi finansirao, izgradio i upravljao plinovodom određeni broj godina, nakon čega bi infrastruktura bila vraćena Bosni i Hercegovini.
Zašto je Južna interkonekcija ključna za BiH?
Bosna i Hercegovina nema vlastitu proizvodnju prirodnog plina i trenutno se snabdijeva isključivo ruskim plinom koji u zemlju dolazi Turskim tokom preko Srbije. Jedini postojeći pravac ulaska plina je plinovod od Zvornika do Sarajeva, izgrađen prije više od 40 godina.
U slučaju poremećaja tog pravca, BiH nema alternativu. Dodatni rizik predstavlja najava Bugarske da bi mogla obustaviti transport ruskog plina 2028. godine. U takvom scenariju, Bosna i Hercegovina bi mogla ostati bez plina za industriju, dok bi domaćinstva u Sarajevu ostala bez grijanja.
Postojeća plinska mreža u BiH duga je oko 240 kilometara i smatra se izrazito nerazvijenom. Glavni potrošači su industrija i domaćinstva u Sarajevu. Plinovod Zvornik–Sarajevo, dužine oko 120 kilometara, izgrađen je 1979. godine, a kasnije je proširen krakovima prema Zenici i Travniku. Njegov maksimalni kapacitet procjenjuje se na oko 750 miliona kubnih metara godišnje.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, tokom 2024. godine uvezeno je oko 225 miliona kubnih metara plina. Republika Srpska troši oko 30 miliona, dok ostatak otpada na Federaciju BiH.
Za poređenje, Hrvatska raspolaže s oko 2.700 kilometara glavnih i regionalnih plinovoda te oko 15.000 kilometara distributivne mreže, uz godišnju potrošnju od oko 2,33 milijarde kubnih metara. Srbija ima približno 2.600 kilometara glavnih i 20.000 kilometara distributivnih plinovoda, a potrošnja je u 2024. godini iznosila oko 2,8 milijardi kubnih metara.
Šta je Južna plinska interkonekcija
Južna interkonekcija je planirani plinovod kojim bi Bosna i Hercegovina bila povezana s hrvatskim plinskim sistemom i LNG terminalom na otoku Krku.
Trasa bi počinjala u Travniku, prolazila kroz Tomislavgrad i Posušje, zatim prelazila granicu kod Imotskog i spajala se s hrvatskom plinskom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. Planiran je i dodatni krak od Posušja prema Mostaru.
Na hrvatskoj strani bilo bi potrebno izgraditi dodatni plinovod dug oko 75 kilometara od Dugopolja kod Splita do Imotskog, gdje bi se spojio plinovod iz Bosne i Hercegovine.
Kolika je cijena projekta
Dionica na teritoriji Bosne i Hercegovine bila bi duga približno 170 kilometara. Procjene troškova izgradnje kreću se između 405 i 810 miliona eura, u zavisnosti od konfiguracije terena, izbora materijala i prateće infrastrukture.
Kod Travnika bi se nova trasa povezala s postojećim plinovodom prema Zenici i Sarajevu, čime bi se omogućio i transport plina prema Srbiji. Paralelno se razmatra i projekat Sjeverne interkonekcije, koja bi Zenicu povezala sa Slavonskim Brodom.
Šta je potrebno da gradnja počne
Federacija BiH najprije mora dodijeliti koncesiju budućem investitoru. Također, potrebno je izmijeniti poseban zakon usvojen početkom 2025. godine, koji kao investitora navodi isključivo BH-Gas i predviđa oslobađanje od troškova eksproprijacije.
U slučaju privatnog investitora, moralo bi se jasno urediti pitanje naknade za zemljište fizičkim i pravnim osobama. Osim toga, Bosna i Hercegovina i Hrvatska morale bi potpisati međunarodni sporazum, koji bi ratifikovali Predsjedništvo BiH i Parlamentarna skupština BiH, kao i Vlada i Sabor Republike Hrvatske.
Entitetska kompanija BH-Gas već je ranije izradila idejni projekat i pribavila dio dozvola. Ta dokumentacija bi se mogla prenijeti na novog investitora ili bi investitor morao započeti proceduru iznova.
Prema izjavama učesnika sastanaka u Ambasadi SAD-a u Sarajevu, cilj je da se kompletna administrativna procedura završi do jeseni 2026. godine, nakon čega bi mogla početi izgradnja.
Kako izgleda izgradnja plinovoda
Radovi na plinovodu odvijaju se kroz više faza. Nakon izrade projektne dokumentacije slijedi pribavljanje dozvola i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Na terenu se potom vrše pripreme trase, iskopi, polaganje cijevi, izgradnja stanica te ugradnja nadzornih i upravljačkih sistema.
Pored samog cjevovoda, gradi se i kompletna prateća infrastruktura, uključujući pristupne puteve, energetske priključke, vodovodnu mrežu i druge pomoćne objekte. Završnu fazu čine sigurnosna ispitivanja, punjenje sistema i probni rad, nakon čega se plinovod pušta u upotrebu.
Odakle bi BiH dobijala plin
Putem Južne interkonekcije Bosna i Hercegovina bi se, preko hrvatske plinske mreže, povezala s LNG terminalom na otoku Krku, udaljenim oko 600 kilometara. Terminal je otvoren 2021. godine i predstavlja jednu od ključnih investicija Hrvatske i Evropske unije u diversifikaciju snabdijevanja plinom.
Početni kapacitet terminala od 2,6 milijardi kubnih metara godišnje trenutno se proširuje na 6,1 milijardu. Do sada je najveći dio ukapljenog plina stizao iz Sjedinjenih Američkih Država, oko 60 posto, te iz Katara, Nigerije, Belgije, Trinidada i Tobaga, Egipta i Francuske.
Uvoznici plina u BiH morali bi potpisati komercijalne ugovore s odabranim dobavljačima.
Postoji li alternativa LNG-u
Plinovod koji bi iz Splita vodio prema jugu dio je Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), čiji je planirani kapacitet oko pet milijardi kubnih metara godišnje. Projekat, dug oko 510 kilometara, trebao bi povezati Hrvatsku, Crnu Goru i Albaniju, gdje bi se spojio na Transjadranski plinovod (TAP).
TAP već danas ima kapacitet od oko deset milijardi kubnih metara godišnje i transportuje plin iz Azerbejdžana prema Italiji. Iako se očekivalo da IAP bude završen do kraja decenije, projekat je i dalje u pripremnoj fazi, koja uključuje izradu dokumentacije i studija izvodljivosti.
Ako planovi za Južnu interkonekciju budu realizovani u najavljenim rokovima, Bosna i Hercegovina bi nakon gotovo pet decenija dobila alternativni pravac snabdijevanja plinom i značajno smanjila zavisnost od jednog izvora.
