Tjestenina je poput bijele majice u ormaru, jednostavna, pristupačna i uvijek pri ruci. No baš kao i majica, i tjestenina može izgledati obično, ali i dojmljivo sve u zavisnosti od toga kako je nosimo. Ili u ovom slučaju, kako je kuhamo.
Svi mislimo da znamo. Voda, so, pakovanje koje kaže “kuhati 10 minuta”i gotovo. Ali stvarnost je malo drugačija. Jer kao i u svemu što je naizgled jednostavno, suština se krije u detaljima.
Zašto je Mediteran u tanjiru uvijek dobra ideja
Tjestenina dolazi iz srca Mediterana, iz Italije, zemlje koja ne samo da je osmislila većinu danas poznatih oblika, već ih je ukomponovala u način života. Tamo se tjestenina ne jede usput, nego s namjerom i pažnjom. I uvijek uz nekoliko osnovnih sastojaka koji čine jezgro mediteranske prehrane: maslinovo ulje, svježe povrće, začinsko bilje, orašaste plodove i ribu.
Upravo zbog te jednostavnosti, balansiranih obroka i sezonskih sastojaka, mediteranska kuhinja važi za jednu od najzdravijih na svijetu. Ono što mnoge iznenadi jeste da ovakav način prehrane ne mora biti luksuzan. Naprotiv, domaći obrok od tjestenine, uz nekoliko pažljivo odabranih sastojaka, može biti i zdrav i cjenovno pristupačan.
Tjestenina koju jedemo i kako je najčešće pokvarimo
U domaćim kuhinjama najčešće se koriste špagete, penne i makaroni. Špagete su tanke i duge, glatke površine, i zapravo nisu najbolji izbor za sve vrste umaka, iako ih često koristimo upravo za sve. Kad ih prelijemo teškim sosovima, oni često skliznu s njih i ostave nas s utiskom da nešto nedostaje.
Penne su bolje rješenje za guste sosove jer njihova rebrasta površina i šuplja unutrašnjost zadržavaju bogate arome. Makaroni, mali zakrivljeni oblici, idealni su za zapečena jela ili hladne salate, ali im često nedamo šansu u kombinacijama koje zahtijevaju više teksture.
Greške su češće nego što mislimo: kuhamo tjesteninu u premalo vode, ne solimo dovoljno, ispiramo je nakon kuhanja i ne biramo odgovarajući oblik za umak koji spremamo. Sve to utiče na krajnji ukus.
Šta znači “al dente” i zašto je to uopće bitno?
“Al dente” na italijanskom znači “do zuba”. Tjestenina treba biti kuhana taman toliko da zagrizom osjetimo blagi otpor. Nije sirova, ali nije ni potpuno mekana.
Zašto je to važno? Osim što je ugodnija za jelo, al dente tekstura ima i funkcionalnu korist, jer ovako pripremljena tjestenina ima niži glikemijski indeks, sporije se razgrađuje i duže daje osjećaj sitosti. Takođe, pogodnija je za probavu.
Da biste je skuhali kako treba, koristite veći lonac s mnogo vode, otprilike litru na svakih 100 grama tjestenine. Voda treba biti „slana poput mora“, a vrijeme kuhanja skratite za minutu ili dvije u odnosu na ono što piše na pakovanju. Tjesteninu ne treba ispirati nakon cijeđenja, tvrde Italijani, jer škrob koji ostaje na površini pomoći će da se umak bolje veže za nju.
Postoji više od 350 oblika tjestenine, evo nekoliko koje vrijedi upoznati
Svaki oblik tjestenine ima svoju priču i porijeklo. Italija nudi više od 350 vrsta, a mnoge su vezane za određene regije i lokalne sastojke.
Orecchiette, što znači „male uši“, dolaze iz Apulije. Ručno se oblikuju i odlično „hvataju“ sosove, posebno one s brokulom ili pečenim povrćem. Njihov rustikalan izgled posljednjih godina ih je učinio omiljenima i na društvenim mrežama.
Tagliatelle su široki rezanci koji potiču iz Emilije-Romagne. Zamišljene su za guste mesne sosove poput ragu alla bolognese. Njihova širina dozvoljava umaku da se zadrži, umjesto da klizi niz tanjir.
Lazanje su vjerovatno najpoznatiji i najomiljeniji oblik tjestenine. Dolaze s juga Italije i prave se od svježih ili sušenih listova koji se redaju s bešamelom, sirom i mesom. Domaća lazanja ne mora biti komplikovana, a pruža nezamjenjiv osjećaj obilnog, porodičnog ručka.
Mediteran u tanjiru: Recept za penne s limunom i maslinovim uljem
Ako želite brz, zdrav i mirisan obrok, bez puno sastojaka, ovo je pravi početak.
Za pripremu vam treba: 200 g penne tjestenine, jedan limun (korica i sok), jedan decilitar maslinovog ulja, oko 40 grama naribanog parmezana, svježi peršun i prstohvat bibera.
Skuhajte tjesteninu al dente. U tavi ugrijte maslinovo ulje s limunovom koricom, dodajte limunov sok i malo bibera. Ubacite ocijeđenu tjesteninu direktno u tavu, dodajte parmezan i kašiku dvije vode od kuhanja, pa sve sjedinite dok se ne stvori lagani, kremasti premaz. Po želji, dodajte svježi peršun.
Ovo jelo je blago, svježe, lagano i gotovo u desetak minuta.
Pravi sos traži pravog partnera: Kako spajati tjesteninu i umake?
Ono što većina nas radi pogrešno jeste kombinacija: špagete s teškim sosom, penne s pestom, makaroni s paradajzom. U stvarnosti, oblici tjestenine su dizajnirani za određene vrste umaka.
Tanke tjestenine, poput špageta ili linguina, bolje funkcionišu s laganim umacima, poput sosa od paradajza, maslinovog ulja i začinima. Šuplje, spiralne i rebraste tjestenine,poput penna, rigatona ili fusilla najbolje odgovaraju gustim umacima, s komadićima mesa, sira ili povrća.
Zato sljedeći put, prije nego što otvorite kesu tjestenine, razmislite: s kojim sosom ću je upariti?
Ne propustite: Uskoro vodič kroz najpoznatije umake i kako ih pripremiti kod kuće!
U novom tekstu, koji stiže uskoro, objaviti ćemo vodič kroz domaće i mediteranske umake. Naučit ćete kako pripremiti pesto, carbonaru, bešamel, bolonjez i druge klasike bez instant vrećica i gotovih preliva, pa vas pozivamo da već sad zabilježite našu stranicu.
Ako vas je ovaj tekst inspirisao da razmišljate drugačije o tjestenini, podijelite ga s prijateljima, sačuvajte recept i pratite nas za još praktičnih savjeta i ukusnih priča.
Možda će vas zanimati i ovo:
Opasnost na tanjiru: Ove dvije namirnice nikako ne podgrijavajte
Njega beba u BiH postaje luksuz: Cijene bebi opreme skuplje nego u Njemačkoj
