U bivšoj Jugoslaviji se proizvodilo sve, od osnovnih životnih potrepština do najsloženijih industrijskih proizvoda, a domaće fabrike bile su temelj ekonomije i simbol tehnološkog razvoja.
Bez potrebe za uvozom
Hrana, odjeća, automobili, kamioni, brodovi, avioni i kompjuteri nastajali su unutar granica države, često po standardima koji su pratili ili čak nadmašivali svjetsku konkurenciju.
Mnogi se i danas sjećaju vremena kada gotovo da nije bilo potrebe za uvozom, jer je domaća industrija mogla zadovoljiti većinu potreba stanovništva i tržišta.
Na društvenim mrežama povremeno kruže mape fabrika koje su nekada postojale širom zemlje, podsjećajući na industrijsku snagu sistema koji je zapošljavao stotine hiljada ljudi i izvozio proizvode širom svijeta.
Industrijski giganti koji su obilježili jednu državu
U Bosni i Hercegovini značajnu ulogu imao je TAS u kojem su se proizvodili Volkswagen Golf i legendarna Buba, u saradnji s UNIS-om. Fabrika motora Sarajevo bila je jedan od industrijskih stubova, dok je u Vogošći, pored TAS-a, djelovao i PRETIS, lider namjenske industrije u kojem se proizvodila municija za cijelu Jugoslaviju i izvoz.
U Srbiji su FAP iz Priboja i kragujevačka Zastava proizvodili kamione, šlepere i putnička vozila, pri čemu je Zastava godišnje izbacivala i do 200.000 automobila.
TAM iz Maribora bio je poznat po teškim vozilima, dok je SOKO, sa pogonima i u Bosni i Hercegovini, predstavljao ponos vojne industrije i proizvodnje aviona. Postojala je i državna fabrika aviona u Kraljevu, a Tvornica vagona u Slavonskom Brodu bila je ključna za željeznički sektor.
Posebno mjesto zauzimala su brodogradilišta. U Hrvatskoj su Uljanik u Puli i 3. maj u Rijeci gradili prekookeanske brodove za strane naručioce, dok su brodogradilišni pogoni postojali i u Crnoj Gori te Srbiji. Jugoslavenski brodovi plovili su svjetskim morima, noseći sa sobom reputaciju pouzdane i kvalitetne industrije.
Jugoslavenski kompjuteri i tehnološka dostignuća
U bivšoj Jugoslaviji se proizvodilo sve, uključujući i vlastite kompjutere, što je tada bio rijedak slučaj čak i u Evropi. Zemlja je bila među pet evropskih država koje su razvile sopstvenu računarsku tehnologiju. Prvi kompjuter bio je CER-10, dok je Galaksija postala najpoznatiji simbol domaće informatike.
Iskra u Sloveniji i Digitron u Istri još krajem sedamdesetih godina započeli su sklapanje računara, dok su Obod, Cer, Gorenje, Rudi Čajavec i Borac Beograd proizvodili širok spektar kućanskih i elektro-uređaja, od televizora i radioaparata do bijele tehnike i espresso aparata.
EI Niš bio je jedan od vodećih svjetskih proizvođača elektronskih lampi za radio i TV prijemnike, koje je koristio čak i Philips, a televizore u boji počeo je proizvoditi prije Sonyja.
Danas većina tih fabrika više ne postoji ili se nalaze u stečaju, ali sjećanje na vrijeme kada se u bivšoj Jugoslaviji se proizvodilo sve i dalje budi nostalgiju. Ostala je uspomena na industriju koja je zapošljavala generacije, gradila gradove i ostavila dubok trag u ekonomiji i identitetu cijelog regiona.
Možda vas zanima:
Opasnosti koje donosi prljava rerna i kako utiče na hranu
