U vagonu gdje žena odlazi august prži iznutra i izvana. Dok voz napušta Napulj, sjenka Vezuva ostaje iza nje poput neizgovorene odluke. Na putu prema Siciliji, otoku kontrasta i mirisa citrusa, svaki kilometar postaje korak bliže trenutku u kojem hrabrost nadvlada strah, a odlazak postane novi početak.
U vagonu gdje žena odlazi – tišina prije erupcije
U vagonu gdje žena odlazi, august se lijepi za kožu. Prozori hvataju samo tračak vjetra, dovoljno da joj razmrsi kosu, ali ne i da rashladi misli. Haljina od tankog pamuka, prošarana cvjetovima, obavija joj koljena dok prstima steže rub, kao da se hvata za nešto čvrsto. Iza nje ostaje Napulj, grad koji živi pod sjenkom Vezuva. Vulkan je tih, ali prisutan, kao odluka koja još nije izgovorena. Ona zna tu vrstu tišine, trenutak prije nego što lava provali, kad se sve još može vratiti unazad, a zapravo se više ništa ne može.
Pompeji grad zamrznut u jednom danu javljaju joj se u sjećanju,. Zamišlja ljude koji su stajali na pragu kuće, ne znajući da je to posljednji korak koji će napraviti. Koliko je puta i sama stajala tako, zaledila se, vjerujući da će se opasnost povući sama od sebe? I koliko puta je shvatila da preživljavanje nije isto što i življenje?
Voz klizi uz obalu, a Tirensko more udara o stijene. Taj ritam joj ulazi u prsa. Negdje dalje, iza horizonta, čeka Jonsko more, hladno i bistro. Sudarit će se, ta dva mora, kao dvije strane iste misli, ona koja zove i ona koja zadržava.
U ruci joj citrusni koktel od narandže i limete. Led klizi po staklu čaše, miris je opor, gorčina i slatkoća u istom gutljaju. Takve su i odluke. I misli. One uvijek nose nešto što peče i nešto što osvježava.
Sicilija između dva mora i dvije odluke
Palermo je prvi dodir Sicilije. Grad koji ne skriva svoje kontraste: palače koje prkose vremenu i ulice na kojima citrusi koji nikom ne trebaju padaju po vrelom asfaltu, dok njihov miris ispunjava zrak. U Gardino Inglese pronalazi hlad. Slušalice joj pune uši glasom Cesárie Évore. „Sodade“ se miješa s mirisom suhe zemlje i soli s mora, a svaka nota postaje korak dalje od onoga što je ostavila.
Put vodi prema Savoci. Kamen i sjenke maslina i krošnje zova kroz koje se razljevaju sunčeve zrake prate je kroz uske ulice. Ovdje su kadrovi iz „Kuma“ ostavili tišinu, ali njena tišina je drugačija, nije filmska, nije iz straha, nego iz promišljanja. Dok gleda prema daljini, zna da prošlost neće moći ponijeti sa sobom, čak i da želi. A ne želi. Već odavno želi slobodu, ma kako odluka bolna bila. Jer, odluka znači mir. Znači život a ne preživljanje.
Taormina je svjetlost. Antičko pozorište otvara se prema moru, a ona stoji na njegovom rubu, osjećajući kako prošlost i sadašnjost dišu u istoj tišini. Na trenutak zatvara oči i vidi sebe; u vozu, na peronu, na ovom mjestu i sve slike se prepliću, snažno, brzo, struje kroz njenjo tijelo i damare.
Etna i lava koja oslobađa novi početak
I onda Etna. U daljini se diže nad otokom, mirna za sada. Sicilijanci je vole, ne uprkos, nego zbog njenih erupcija. Znaju da iza lave dolazi plodna zemlja, da spaljeno postaje mjesto novih početaka. I ona zna tu istinu. Njene emocije su ponekad poput lave, penju se iz dubine, gutaju sve na putu, ostavljaju pustoš, ali i prostor da iznikne nešto što nikada ne bi raslo u hladovini starog.
Sicilija joj se otkriva kao otok u vječitom sukobu; crni pijesak i zlatna polja pšenice, litice koje prkose valovima i plaže koje ih dočekuju, hladovina maslina i žar augustovskog sunca. Svaki kontrast je podsjetnik da ništa što vrijedi ne dolazi bez svoje suprotnosti. I bez unutrašnje borbe.
Na peronu u Katani, sunce udara iz svih pravaca. Haljina joj se njiše na vjetru, kosa miriše na more i citruse. Gleda prema izlazu, zna da iza tog koraka nema povratka. I ne želi ga.
Četvrta priča serijala Putnice: Kako se prijaviti na newsletter
Ovo je četvrta priča iz serijala Putnice – Ženske priče iz vozova. Ako želite da uz svaku priču dobijete i male bonuse koje ne objavljujemo javno, poput recepta za citrusni koktel iz ove priče i prijedloga za solo putovanje, možete se pretplatiti na newsletter. Prijava je jednostavna. Odaberite opciju newsletter, upišite vašu mail adresu, odaberite opciju podcast i kliknite send. Ili još jednom pretplatite se klikom OVDJE.
Prijava na newsletter (sasvim besplatna) donosi vam pristup našim ekskluzivnim sadržajima iz serijala „Ženske priče iz vozova“ i alate kako da ponovo zavolite sebe. Bez obzira gdje ste.
Pretplatnice dobijaju inspiraciju, mir i trenutke koje čuvamo samo za njih.
Napravite korak prema sebi, inspiracija stiže u inbox.
Podsjećamo, prošlomjesečno izdanje newslettera odvelo nas je do naše treće stanice i destinacije. Posjetili smo Ligurijsku obalu putujući u vagonu u kojem tijelo govori.
O novom web sadržaju u potpisu RTV Slon: Putnice: Ženske priče iz vozova
Slon Media pokreće novi serijal web priča „Putnice: Ženske priče iz vozova“ emotivno-putopisni projekat koji putovanja pretvara u intimna svjedočanstva, a vagone u tihe saveznike ženskih misli, čežnji i snova. Serijal donosi priče inspirisane stvarnim iskustvima žena koje putuju same, ali nikada usamljene, vođene unutrašnjim kompasom i neugaslom radoznalošću.
U vremenu kada se sve mjeri brzinom, „Putnice“ vraćaju sporost kao vrijednost, prostor za introspekciju i ljepotu neizrečenog. Svaka priča donosi jedan voz, jedan pejzaž, jednu emociju, ispričanu očima žene koja posmatra svijet kroz prozor kupea.
Slon Media ovim serijalom (svakog mjeseca nova priča) želi otvoriti prostor za drugačiji pogled na žensko putovanje, ne kao bijeg, nego kao otkrivanje. Ne kao luksuz, nego kao pravo. Serijal je i oda vozu kao simbolu kontinentalne elegancije, sjećanja, žudnje i povezanosti.
U vagonu gdje tijelo govori: Treća priča serijala Putnice vodi nas na Ligurijsku obalu
Luksuzno putovanje vozom: “Putnice” u vagonu u kojem dišemo stižu u Provansu
Ženske priče iz vozova: U vagonu gdje počinju snovi
