Određeni ljudi izmore nas kada ih sretnemo
Postoje ljudi koji, iako možda nisu loši u nama izazovu osjećaj iscrpljenosti. Dovoljno je nekoliko minuta razgovora, susret na ulici ili čak razmjena poruka da osjetimo težinu, kao da nam je neko izduvao energiju bez ikakvog fizičkog razloga.
Ovaj fenomen nije nepoznat psihologiji, ali ni onim suptilnijim objašnjenjima koja dolaze iz svjetova intuicije i međuljudskih dinamika.
Kako emocije drugih utiču na nas?
Jedno od najjednostavnijih objašnjenja jeste to da određeni ljudi nesvjesno prenose svoj emocionalni teret na druge. Ako neko nosi konstantan strah, napetost ili ljutnju, ti osjećaji se mogu „preliti“ na sagovornika. Iako se te emocije možda ne izgovore naglas, one se prenose tonom glasa, govorom tijela, izrazima lica ili čak pogledom. Empatični ljudi to najčešće osjete prvi i najintenzivnije.
Povezane vijesti:
Bez ovih 18 stvari nema braka: Pravila žene postala hit na mrežama
Psiholozi ovaj proces zovu emocionalna zaraza. To je sposobnost da nesvjesno usvojimo emocionalno stanje druge osobe. Ako neko stalno priča o negativnim stvarima, kritikuje druge, prenosi brige ili strahove, naš mozak registruje te informacije kao potencijalne prijetnje i aktivira stresne reakcije.
Poslije takvih susreta ne osjećamo se umorno jer smo „samo slušali“, već zato što je naš sistem bio aktivan cijelo vrijeme, kao da se borio ili branio.
Zašto nas neki ljudi umaraju i kad ne govore ništa negativno?
Drugi, suptilniji razlog umora nakon susreta s određenim osobama leži u tzv. energetskom neskladu. Neki ljudi naprosto ulaze u prostor s toliko jakim unutrašnjim nemirom da to utiče na sve oko njih.
Često su to osobe koje stalno traže pažnju, koje ne slušaju nego samo govore, koje izbjegavaju tišinu i ispunjavaju svaki trenutak sobom. Iza takvog ponašanja često se krije unutrašnja praznina, a što je praznina veća, to je njihova potreba da je neko drugi nesvjesno popuni – veća.
Zanimljivo je da nas ne iscrpljuju uvijek samo negativni ljudi. Nekada nas umore i oni koji djeluju previše veselo, previše pričljivo ili stalno “pozitivni”.
Ta pretjerana stimulacija može izazvati osjećaj iscrpljenosti jer naš mozak jednostavno ne stigne obraditi sve informacije i izraze koje dobija, a mi pokušavamo ostati pristojni i uključeni. Uloga koju u tom trenutku igramo — slušalac, savjetnik, podrška — zna da optereti više nego što mislimo.
Na kraju, u središtu ovog fenomena često se nalazi i nedostatak granica. Kada ne postavimo emocionalnu distancu ili kada iz osjećaja dužnosti ostajemo u razgovorima koji nas guše, trošimo vlastiti kapacitet za mir.
Osobe koje nas izmore često nisu svjesne efekta koji ostavljaju, ali to ne znači da mi nemamo pravo da ih prepoznamo i zaštitimo sebe.
Više čitajte:
Od 1. jula niži doprinosi: Hoće li plata ostati ista ili?
Promjena prezimena nakon razvoda: Potrebno 12 dokumenata i šest mjeseci
