Vršnjačko nasilje više ne završava izlaskom iz školskog dvorišta. Društvene mreže otvorile su prostor da se sukobi, vrijeđanje i uznemiravanje nastave i nakon nastave. Kako nasilje prepoznati prije nego što eskalira i kome se učenici trebaju obratiti, tema je projekta „Nasilje nije rješenje“ Omladinskog resursnog centra Tuzla. Jedna od radionica održana je u Osnovnoj školi Simin Han.
Nasilje nije rješenje: Kako djecu naučiti da prepoznaju i prijave nasilje
Dok školski pravilnici uglavnom određuju šta uraditi kada se nasilje već dogodi, ideja projekta „Nasilje nije rješenje“ je reagovati ranije. Učenici kroz radionice uče koje sve ponašanje predstavlja nasilje, kako ga prepoznati i šta mogu učiniti prije nego što situacija preraste u ozbiljniji problem.
„Naša prvobitna zamisao je, u stvari, da se bavimo prevencijom. U našem okruženju možemo da vidimo da često dolazi do eskalacije, a do eskalacije dolazi upravo zato što nismo poduzeli ništa ranije da spriječimo te neke korake. Istina je, škole imaju svoje pravilnike prema kojima postupaju, ali svi ti pravilnici upravo se tiču toga da reaguju kada se već nešto dogodilo“, kazala je Mirela Biković Blagovčanin, glasnogovornica Omladinskog resursnog centra Tuzla.
U Osnovnoj školi Simin Han kažu da se tema vršnjačkog nasilja već obrađuje kroz školske programe i protokole, ali da dodatne radionice mogu pomoći učenicima da problem sagledaju iz drugog ugla. Direktor škole ne krije da nasilje nije problem od kojeg je bilo koja škola potpuno zaštićena.
„Mi nismo svemoćni, međutim dajemo sve od sebe da se to ne dešava. Nijednoj školi nije prijatno kad se čuje da se nešto dešava i da to neko ima običaj da zataškava i ne znam iz kog razloga bi to trebalo da bude“, rekao je Senad Osmanović, direktor OŠ Simin Han.
Reakcija škole, međutim, zavisi i od toga hoće li dijete o problemu govoriti. Zbog toga je važno da učenik zna da prijavljivanje nasilja ne znači stvaranje dodatnog problema, nego prvi korak ka njegovom rješavanju. Posebnu ulogu u tome imaju stručne službe škole.
„Trudim se koliko mogu i nastavnicima i djeci stalno, i kroz radionice stalno govorim da ja nisam baba roga, da sam ja neko ko je na njihovoj strani, ko je uvijek u bilo koje doba spreman da sasluša dijete. Uvijek to kažem djetetu, slobodno, ovo što ja sad ovdje pričam s tobom, to se ni na koji način neće iskoristiti protiv tebe, jer tu sam prvenstveno da zaštitim dijete, a ne sistem ili nešto drugo. To bi nam trebala da bude primarna funkcija, da štitimo našu djecu“, izjavila je Alma Ibišević, pedagogica u OŠ Simin Han.
Da poštovanje među vršnjacima često može spriječiti sukob prije nego što počne, smatraju i učenici. Za njih prevencija nije samo razgovor o nasilju, nego način na koji se svakodnevno odnose jedni prema drugima.
„Najviše poštovanja, jer učenici trebaju da se druže, da se slože, da pomognu jedno drugom. Kad imaš kontrolni iz bilo čega, iz historije, iz matematike, uvijek treba da se pomogne, da se razgovara sa njima”, rekao nam je Emir Pezić, učenik osmog razreda.
Problem se, međutim, sve češće seli i na internet. Lažni profili, uvrede i poruke mogu pratiti dijete i nakon što napusti školu, pa učenici smatraju da ni takve situacije ne treba pokušavati rješavati sukobom.
„Što se tiče nasilja, kada se neko, na primjer, maltretira ili tako nešto, trebate se obratiti starijoj osobi, pedagogici, nastavniku ili razredniku, jer trebaju oni to da riješe, a ne vi, jer bi došlo do nekog sukoba ili ozljeda nekih“, kazala je Vanesa Omerović, učenica osmog razreda.
Omladinski resursni centar radionice želi ponuditi i drugim školama na području Tuzle, a projekat kasnije proširiti i izvan grada. Podataka o stvarnom broju slučajeva vršnjačkog i online nasilja na lokalnom nivou, kažu u Centru, još nema dovoljno, zbog čega prevencija i otvoren razgovor s djecom ostaju jedan od najvažnijih načina da se problem prepozna na vrijeme.
