Skoro četiri mjeseca nakon što je podnio ostavku na mjesto direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), Darko Ćulum se ponovo pojavljuje u agenciji ovog puta s porukom da se ipak nije povukao.
Odlazak koji je u martu predstavljen kao konačan, sada dobija sasvim drugačiji ton, ostavljajući otvorena pitanja o zakonitosti, odgovornosti i političkom utjecaju unutar državnih institucija.
Ćulum je 18. marta napustio poziciju direktora SIPA-e, neposredno nakon što se od ove agencije očekivala ključna uloga u provođenju naredbi Tužilaštva BiH protiv Milorada Dodika i drugih osumnjičenih za podrivanje ustavnog poretka. Umjesto da se suoči s političkim pritiskom, Ćulum je odabrao tiho povlačenje. Tada je izjavio da je riječ o ličnom činu – ostavci koja je, prema njegovim riječima, neopoziva i o kojoj se više ne može raspravljati.
Međutim, upravo to sada čini. U trenutku kada su političke tenzije popustile, a Dodik, bez prethodne najave, dolazi u Sud i Tužilaštvo BiH gdje mu se ukida pritvor, Ćulum iznenada odlučuje da se vrati na čelnu poziciju agencije. Nije poznato da li iza toga stoji potreba za platom ili novi politički dogovor, ali je jasno da se institucije ponovo koriste kao prostor za političke manevre.
Njegovo ponovno pojavljivanje baca dodatnu sjenu na rad SIPA-e, ali i na postupanje Vijeća ministara BiH koje, uprkos Ćulumovoj ostavci, nije imenovalo vršioca dužnosti. Na taj način je ostavljen prostor za nejasna tumačenja, pa i za situaciju u kojoj se neko, nakon višemjesečnog odsustva, može vratiti na funkciju kao da se ništa nije dogodilo.
S pravnog aspekta, ostaje nejasno kako je moguće odustati od ostavke nakon toliko vremena. S profesionalnog, pitanje je kako povjerenje u rukovodstvo agencije može opstati kada je njen direktor spreman napustiti instituciju u najkritičnijem trenutku, samo da bi se vratio kada opasnost prođe.
Podsjetimo, Ćulum je nakon napuštanja SIPA-e angažovan kao savjetnik direktora policije Republike Srpske, što dodatno potvrđuje njegovu političku bliskost s entitetskim strukturama. U kontekstu Dodikovog poziva iz marta, kojim je tražio od pripadnika SIPA-e iz RS-a da napuste tu instituciju, Ćulumovo povlačenje tada se činilo kao znak lojalnosti političkom, a ne profesionalnom autoritetu.
Njegov pokušaj povratka na direktorsku poziciju u trenutku kada je politička kriza jenjala, otvara ozbiljna pitanja o tome ko i kako vodi državne institucije. Ako ostavka više ne znači kraj mandata, ako institucije ne reaguju na očigledno ignorisanje procedura, onda postaje jasno da profesionalizam i odgovornost u sistemu ne igraju ključnu ulogu – osim kada to odgovara političkim interesima.
U konačnici, Ćulum se nije povukao iz SIPA-e jer nije mogao da obavlja funkciju – povukao se jer je to politički bilo poželjno. Sada, kada opasnost po Dodika nije akutna, pokušava se vratiti. Pitanje je – ko će mu to dopustiti.
