Nasilje nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini izrazito je rasprostranjeno i predstavlja ozbiljan izazov za cijeli zdravstveni sistem, pokazuje istraživanje „Prevalencija i uticaj nasilja na radnom mjestu nad zdravstvenim radnicima u Bosni i Hercegovini“ koje su proveli nefrolog mr. sci. dr. Vedad Herenda, Elvedina Žiga i Dženana Hrlović.
Kako je Herenda izjavio za Fenu, čak 93,4 posto zdravstvenih radnika u BiH tokom karijere je doživjelo neki oblik nasilja na poslu, dok je 70,6 posto navelo da je nasilju bilo izloženo u posljednjih godinu dana. Najčešći počinioci su članovi porodica pacijenata i osobe koje prate pacijente.
– Nasilje na radnom mjestu obuhvata incidente u kojima su radnici zlostavljani, ugrožavani ili fizički napadnuti u okolnostima vezanim za njihov posao, uključujući putovanje na posao. Zdravstveni radnici su zbog stalnog kontakta s pacijentima posebno izloženi agresiji, što čini čak 75 posto svih prijavljenih slučajeva – rekao je Herenda.
Istraživanje je objavljeno u međunarodnom časopisu Croatian Medical Journal, a provedeno je pomoću upitnika Svjetske zdravstvene organizacije među zdravstvenim radnicima različitih profila.
Rezultati pokazuju da je verbalno nasilje najčešći oblik zlostavljanja, javlja se dva do deset puta češće od fizičkog, posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U poređenju sa zemljama jugoistočne Evrope, BiH ima višu ukupnu stopu nasilja nego Bugarska i Srbija, dok su stope fizičkog nasilja nešto niže. Slični nivoi nasilja bilježe se u Gruziji, Etiopiji i Bangladešu, dok su stope verbalnog nasilja u BiH čak više nego u nekim državama Latinske Amerike.
Herenda navodi da su i ranije međunarodne studije kao ključne riziko faktore isticale nedostatak osoblja i duge liste čekanja, a to su, prema njegovim riječima, najčešći razlozi nasilnih incidenata u našoj zemlji.
Posebno zabrinjava situacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje zdravstvene ustanove često nemaju adekvatno obezbjeđenje, za razliku od bolnica.
– Mnogi zdravstveni radnici strahuju da će se nasilje u budućnosti pogoršati. Sličan trend vidljiv je i u drugim državama, a u Velikoj Britaniji se broj napada na radnike primarne zaštite udvostručio u posljednjih pet godina – upozorio je Herenda.
Iako su nalazi alarmantni, institucionalni odgovor u BiH ostaje slab. Mnogi zdravstveni radnici ne prijavljuju nasilje zbog nepovjerenja u sistem, straha od posljedica ili nedostatka jasnih procedura. Većina onih koji su nasilje prijavili bila je nezadovoljna ishodom postupka.
– Bosna i Hercegovina nema poseban zakon koji bi štitio zdravstvene radnike od nasilja. Postojeći zakoni su neprecizni, često se ne provode, a izostanak strožijih kazni dodatno otežava borbu protiv ovog problema – istakao je Herenda.
Prema njegovom mišljenju, uz postojeće zakonske reforme, potrebne su dodatne mjere koje bi podrazumijevale kriminalizaciju nasilja nad zdravstvenim radnicima, vidljivo prisustvo sigurnosnog osoblja i dosljednu politiku nulte tolerancije u svim zdravstvenim ustanovama.
– Nasilje nad zdravstvenim radnicima ne pogađa samo pojedince, nego direktno urušava kvalitet zdravstvene zaštite. Ako se na vrijeme ne reaguje, zdravstveni sistem može ostati bez stručnog kadra, posebno u primarnoj zaštiti, što bi dodatno umanjilo dostupnost usluga građanima – zaključio je dr. Herenda.
