Jedan neuobičajen vremenski fenomen doveo je do izlijevanja rijeka i poplava u BiH. Rijeke Drina i Neretva, ali i brojne manje bujične rijeke, naglo su se podigle i izazvale poplave u više dijelova zemlje. Iako su mnogi uzrok odmah vidjeli isključivo u kiši, meteorološka slika je znatno složenija i uključuje rijetku, ali vrlo opasnu kombinaciju snijega, naglog otopljavanja snijega i temperaturne inverzije.
U proteklim danima veći dio Bosne i Hercegovine zahvatile su obilne sniježne padavine. Snijeg je napadao i u nizijama, a temperature su se u gradovima kretale oko minus dva stepena. U takvim uslovima stvorene su velike zalihe snijega, naročito u brdsko planinskim područjima, ali i u riječnim slivovima koji direktno hrane Drinu, Neretvu i njihove pritoke.
Međutim, 6. januara došlo je do nagle promjene vremena. Umjesto daljeg zahlađenja, u višim slojevima atmosfere i na planinama stigao je znatno topliji zrak. U isto vrijeme, u kotlinama i gradovima zadržao se hladan zrak, što je stvorilo pojavu poznatu kao temperaturna inverzija. To znači da je na planinama bilo toplije nego u nizijama, iako se na prvi pogled činilo da je i dalje riječ o hladnom zimskom danu.
Upravo ta inverzija odigrala je ključnu ulogu. Snijeg u planinskim područjima počeo se naglo topiti, dok je u nižim krajevima još uvijek bilo hladno. Istovremeno je počela padati i kiša, koja je dodatno ubrzala topljenje snježnog pokrivača. Kada kiša padne na već postojeći snijeg, dolazi do procesa u kojem se snijeg topi mnogo brže nego inače, a ogromne količine vode u kratkom vremenu počinju da se slijevaju prema riječnim koritima.
Tako je u vrlo kratkom periodu nastala kombinacija dvije velike količine vode, one koja dolazi direktno od kiše i one koja nastaje topljenjem snijega. Riječni slivovi, koji su već bili zasićeni vlagom, nisu mogli prihvatiti toliki dotok, pa je voda brzo počela rasti u koritima. Na nekim mjestima došlo je do izlijevanja rijeka, dok su bujični potoci pravili dodatne probleme u naseljima i na lokalnim putevima.
Posebno je zanimljiv slučaj Drine, gdje je mnogima ostalo nejasno zašto je došlo do naglog porasta vodostaja iako u pojedinim dijelovima njenog toka nije bilo ekstremno obilnih padavina. Odgovor leži upravo u planinskim područjima njenog sliva, gdje je snijeg počeo intenzivno da se topi zbog toplijeg zraka na visinama. Ta voda je potom, u relativno kratkom vremenu, stigla do glavnog toka rijeke.
Slična situacija zabilježena je i u slivu Neretve, s tim što je tamo dodatni problem predstavljala obilna kiša koja je pala na već natopljeno tlo i snijeg u višim predjelima. Kombinacija ova dva faktora dovela je do naglog rasta pritoka i podizanja vodostaja glavne rijeke.
Meteorolozi ovakve situacije opisuju kao jednu od najrizičnijih zimskih kombinacija. Snijeg koji se naglo topi uz istovremenu kišu može u svega nekoliko sati proizvesti količinu vode koja bi se u normalnim uslovima stvarala danima. Problem je dodatno izražen kada se to dešava nakon dužeg hladnog perioda, jer je tlo tada slabije propusno i veći dio vode direktno odlazi u površinsko oticanje.
Iako se na prvi pogled činilo da je riječ samo o još jednom kišnom danu, stvarni uzrok poplava bio je skriven u složenoj kombinaciji atmosferskih procesa. Temperaturna inverzija, topli zrak na planinama, naglo topljenje snijega i kiša stvorili su uslove u kojima su rijeke jednostavno morale reagovati naglim rastom vodostaja.
Ovakvi događaji pokazuju koliko zimski vremenski obrasci mogu biti varljivi i koliko brzo situacija može da se promijeni, čak i kada u gradovima i nizijama još uvijek vlada zimski minus i snježni pokrivač djeluje stabilno. U stvarnosti, prava dinamika se često dešava daleko iznad nas, u planinama i višim slojevima atmosfere, odakle i dolazi najveći dio vode koji na kraju završi u riječnim koritima.
