Matura nakon pet decenija, nikad slađa, nikad tužnija…
Ivan je srednju Rudarsku školu završio prije pet decenija. Po završetku, upisao je fakultet u Zagrebu, gdje se kasnije i zaposlio. Tokom tog perioda nije održavao kontakt sa školskim kolegama. Priča nam kako je vrijeme odnijelo svoje, svako od njih koračao je nekim svojim putem i ubrzo zaboravili su jedni na druge.
Međutim, uz pomoć društvenih mreža, povezao se sa svojim nekadašnjim prijateljima koji su danas uspješni ljudi i žive u čak i u dalekim zemljama poput Amerike, Australije, Novog Zelanda, Kanade i Njemačke. Kaže da susret sa njima nakon pedeset godina ne može opisati riječima.
„Fali mi riječi to opisati. Ne mogu bolje reći, fali mi riječi kada vidite čovjeka nakon pedeset godina sa kojim ste bili u domu četiri godine, ili četiri godine sjedili u klupi, jednostavno fali riječi, ali jednom riječju emocionalno, vrlo emocionalno.“ navodi Ivan Galić.
Ivanov školski prijatelj Osman se nakon školovanja vratio u rodnu Brezu gdje je nastavio raditi kao rudarski tehničar. Priča nam da je sa godinama zaboravio na svoje kolege, misleći da su i oni zaboravili na njega, i nije se nadao da će ih ponovo sresti.
„To je neopisivo. To je nešto što može čovjek poželjeti jednom u životu da se doživi, da se dogodi i teško da se ponovi. Mi ćemo nastojati da od sada pa nadalje se sastajemo svake godine, a nismo mogli do sada jer smo svi radili, nismo mogli od obaveza i posla.“ kazao je Osman Sirotanović.
Gledajući fotografije iz učeničkog doma i školskih klupa, bivši prijatelji odnosno maturanti prisjetili su se perioda jednog od najljepših perioda svog života. Istakli su da žale zbog brojnih okolnosti koje su dovele do prekida komunikacije tokom godina. Ipak, izrazili su želju da se ponovo okupe naredne godine, a iz Građevinsko-geodetske škole poručeno je da su vrata škole uvijek otvorena za bivše učenike.
„Zaista jedan lijep događaj, mene su iznenadili ti učenici nekada Rudarske škole da obilježe pedesetu godišnjicu. Evo došlo su tu, posjedili, vratile se uspomene i sjećanja kada su oni bili u školskim klupama i to je zaista nešto što treba njegovati i poštovati. Naravno, ustupili smo im prostor i ponudili smo im saradnju za naredni period kada god žele da se podsjete školskih dana, da obiđu školu ali zaista nešto posebno“ rekao je direktor Građevinsko-geodetske škole Tuzla Kadrija Ibišević.
Maturanti su obilježavanje 50. godišnjice mature iskoristili i kao priliku da se prisjete kolega koji više nisu među živima, želeći da pomen na njih simbolično bude dio ovog susreta. Sadašnjim učenicima i nekim novim generacijama, ovi iskusni rudarski tehničari, su poručili da poštuju svoje profesore i da obavezno čuvaju međusobne veze i poslije završetka školovanja, kako bi se i oni okupili na jednom ovakvom jubileju.
Cijena lične karte uključuje usluge koje građani nikad nisu dobili
