Međunarodni dan zaštite okoliša u oružanim sukobima obilježava se danas, 6. novembra, s ciljem skretanja pažnje na posljedice koje ratovi ostavljaju na prirodu, vodne resurse, šume i poljoprivredno zemljište. Dok se posljedice oružanih sukoba najčešće mjere brojem stradalih i razorenih gradova, šteta nanesena okolišu može ostati prisutna desetljećima nakon završetka rata. Bosna i Hercegovina jedan je od primjera zemlje koja se i više od tri decenije nakon rata suočava s njegovim posljedicama.
Ovaj međunarodni dan ustanovila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2001. godine, prepoznajući potrebu da zaštita prirodnih resursa postane važan dio međunarodnih napora za sprečavanje sukoba i izgradnju trajnog mira.
Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), najmanje 40 posto unutrašnjih sukoba u posljednjih šest decenija bilo je povezano s iskorištavanjem prirodnih resursa, poput nafte, zlata, drveta, plodnog zemljišta i vode.
Ratovi ostavljaju posljedice koje traju generacijama
Tokom oružanih sukoba okoliš često postaje neposredna ili posredna žrtva vojnih djelovanja.
Uništavanje industrijskih postrojenja može dovesti do ispuštanja opasnih materija, dok bombardovanje infrastrukture može ugroziti izvore pitke vode i sisteme za prečišćavanje otpadnih voda.
Šume se uništavaju požarima i vojnim aktivnostima, a poljoprivredne površine mogu postati neupotrebljive zbog mina, neeksplodiranih ubojnih sredstava i drugih oblika zagađenja.
Posebno ozbiljne posljedice nastaju kada su oštećena hemijska postrojenja, skladišta goriva ili sistemi za vodosnabdijevanje, jer se štetne materije mogu proširiti na šire područje i ugroziti zdravlje stanovništva.
Oporavak takvih prostora često traje mnogo duže od obnove porušenih objekata.
Međunarodni dan zaštite okoliša podsjeća i na minski problem u BiH
Bosna i Hercegovina i danas se suočava s opasnostima koje su ostale nakon rata od 1992. do 1995. godine.
Prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH, predstavljenim u julu 2026. godine, više od 757 kvadratnih kilometara teritorije zemlje i dalje se nalazi pod sumnjom na minsku opasnost.
Minska polja ne predstavljaju samo direktnu prijetnju ljudskim životima nego ograničavaju korištenje šuma, poljoprivrednog zemljišta i drugih prirodnih resursa.
Na pojedinim područjima stanovništvo zbog opasnosti ne može bezbjedno obrađivati zemlju, prikupljati ogrjev ili koristiti šumske i planinske puteve.
Proces deminiranja zato ima važnu ulogu i u zaštiti okoliša, obnovi lokalnih zajednica i ponovnom korištenju prirodnih resursa.
Nadležne institucije upozoravaju da se uklanjanje mina u BiH odvija sporije od planiranog, prvenstveno zbog nedostatka finansijskih sredstava i ograničenih operativnih kapaciteta.
Zaštita prirode važan je dio izgradnje mira
Ujedinjene nacije naglašavaju da se trajni mir ne može osigurati ukoliko su uništeni prirodni resursi od kojih zavise život i egzistencija stanovništva.
Nedostatak pitke vode, uništeno poljoprivredno zemljište i borba za pristup prirodnim bogatstvima mogu dodatno produbiti postojeće sukobe i otežati povratak stanovništva.
Zbog toga međunarodne organizacije zagovaraju da procjena štete na okolišu bude sastavni dio poslijeratne obnove, zajedno s obnovom infrastrukture, privrede i javnih institucija.
Međunarodni dan zaštite okoliša u oružanim sukobima podsjeća i na potrebu odgovornosti za namjerno uništavanje prirodnih resursa tokom vojnih operacija.
Za Bosnu i Hercegovinu to pitanje ostaje posebno značajno zbog dugotrajnog procesa deminiranja i potrebe da se zemljište koje je decenijama bilo nedostupno ponovo učini sigurnim za stanovništvo.
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, predstavljenim u julu ove godine, realizacija godišnjih planova deminiranja u ranijem periodu uglavnom se kretala između 20 i 30 posto, zbog čega je istaknuta potreba za realnijim planiranjem i stabilnijim finansiranjem.
