Stalna žeđ najčešće je znak da organizmu nedostaje tečnosti, ali ako ne prestaje ni nakon dovoljnog unosa vode, može biti povezana s određenim zdravstvenim stanjima ili lijekovima.
Žeđ je prirodan mehanizam kojim organizam upozorava da mu je potrebna tečnost. Tokom toplog vremena, nakon fizičke aktivnosti ili većeg gubitka tečnosti sasvim je očekivana i uglavnom nestaje nakon hidratacije.
Drugačije je kada se osjećaj žeđi javlja gotovo stalno, naročito ako ga prate učestalo mokrenje, umor, gubitak težine, vrtoglavica ili drugi simptomi. U tom slučaju uzrok nije uvijek samo nedovoljan unos vode.
Stalna žeđ može biti povezana s dijabetesom
Povećana žeđ i učestalo mokrenje mogu se javiti kod osoba s povišenim nivoom šećera u krvi.
Kada je glukoza u krvi previsoka, bubrezi nastoje ukloniti njen višak kroz urin. Zbog većeg gubitka tečnosti javlja se potreba za češćim unosom vode.
Ako se uz stalnu žeđ pojavljuju učestalo mokrenje, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine ili izražen umor, potrebno je razgovarati s ljekarom, koji može preporučiti provjeru nivoa glukoze u krvi.
Suha usta nisu isto što i žeđ
Osjećaj suhih usta, odnosno kserostomija, često se doživljava kao pojačana žeđ.
Do suhoće može doći kada pljuvačne žlijezde ne proizvode dovoljno pljuvačke. Osim potrebe za čestim uzimanjem vode, mogu se pojaviti neugodan zadah, otežano žvakanje ili gutanje i osjećaj ljepljivosti u ustima.
Suha usta mogu biti posljedica disanja na usta, pušenja i određenih lijekova, među kojima su pojedini lijekovi za krvni pritisak, alergije, depresiju, vrtoglavicu i mučninu.
Mogu biti povezana i s nekim hroničnim bolestima, zbog čega dugotrajan problem vrijedi provjeriti s ljekarom.
Hormonalne promjene mogu utjecati na potrebu za vodom
Promjene nivoa hormona tokom menstrualnog ciklusa mogu utjecati na ravnotežu tečnosti u organizmu. Kod obilnijih menstruacija dodatni gubitak krvi također može pojačati osjećaj žeđi.
Slične promjene moguće su tokom trudnoće. Volumen krvi povećava se, bubrezi proizvode više urina, a mučnina i povraćanje mogu dodatno povećati rizik od dehidracije.
Žeđ se kod nekih osoba može češće javljati i tokom perimenopauze i menopauze, kada hormonalne promjene mogu utjecati na ravnotežu vode i elektrolita.
Štitna žlijezda i druga zdravstvena stanja
Poremećaji rada štitne žlijezde mogu izazvati niz simptoma, među kojima se kod nekih osoba mogu pojaviti suhoća usta i promjene potrebe za tečnošću.
Izražena žeđ može se javiti i kod rijetkog poremećaja poznatog kao dijabetes insipidus. Ovo stanje nije isto što i dijabetes tipa 1 ili 2, ali može dovesti do izlučivanja velikih količina urina i snažnog osjećaja žeđi.
Jedan od mogućih uzroka je i hiperkalcemija, odnosno previsok nivo kalcija u krvi. Ona može biti povezana s poremećajem paratireoidnih žlijezda, a u nekim slučajevima i s pretjeranim uzimanjem preparata kalcija ili vitamina D.
Gubitak krvi i dehidracija
Obilno ili dugotrajno krvarenje može smanjiti količinu tečnosti u organizmu i izazvati žeđ. Takav gubitak krvi može dovesti i do anemije, pa se mogu javiti umor, slabost i vrtoglavica.
Ishrana i način života također mogu imati određenu ulogu. Režimi prehrane s vrlo malim unosom ugljikohidrata mogu dovesti do većeg gubitka vode, naročito u početnom periodu, zbog čega osoba može biti češće žedna.
I lijekovi mogu povećati žeđ
Određeni lijekovi mogu povećati mokrenje, izazvati suhoću usta ili utjecati na gubitak tečnosti, zbog čega se kao nuspojava može javiti pojačana žeđ.
To ne znači da terapiju treba samostalno prekidati. Ako se stalna žeđ pojavila nakon uvođenja novog lijeka ili je postala izraženija, potrebno je razgovarati s ljekarom o mogućim nuspojavama i načinu održavanja odgovarajuće hidratacije.
Ako žeđ traje duže vrijeme, ne smanjuje se nakon dovoljnog unosa vode ili je praćena učestalim mokrenjem, naglim mršavljenjem, izraženim umorom, povraćanjem, vrtoglavicom ili drugim neuobičajenim simptomima, preporučuje se ljekarski pregled.
