Zabrana uništavanja neprodate odjeće i obuće u EU od 19. jula primjenjuje se na velike kompanije, dok će srednja preduzeća biti obuhvaćena 2030.
Zabrana uništavanja neprodate odjeće i obuće od 19. jula primjenjuje se na velike kompanije u Evropskoj uniji, koje zalihe više ne mogu jednostavno bacati ili namjerno uništavati zato što je to jeftinije od njihovog skladištenja i ponovne prodaje.
Nova pravila obuhvataju odjevne predmete, modne dodatke i obuću, a uvedena su Uredbom Evropske unije o ekološkom dizajnu održivih proizvoda. Zabrana se trenutno odnosi na velika preduzeća, dok će srednje kompanije biti obuhvaćene od 19. jula 2030. godine. Mikro i mala preduzeća zasad su izuzeta.
Kompanije će zbog toga morati bolje upravljati zalihama i tražiti druge načine za postupanje s neprodatom robom. Među mogućnostima koje navodi Evropska komisija su ponovna prodaja, doniranje, obnova, prenamjena i priprema proizvoda za ponovnu upotrebu.
Pravila se odnose i na proizvode koji nisu bili ponuđeni kupcima, kao i na robu koju su kupci vratili nakon internetske ili druge kupovine.
U smislu nove uredbe, uništavanjem se ne smatra samo spaljivanje ili odlaganje robe. Pod tim pojmom obuhvaćeno je i namjerno slanje proizvoda na reciklažu, dok se priprema za ponovnu upotrebu, obnova i ponovna proizvodnja ne smatraju uništavanjem.
Zabrana uništavanja neprodate odjeće neće biti apsolutna. Izuzeci će biti dopušteni u opravdanim slučajevima, poput opasnosti za zdravlje i sigurnost ili oštećenja proizvoda koje nije moguće otkloniti na razuman način. Kontrolu primjene pravila provodit će nadležni organi država članica Evropske unije.
Velike kompanije imaju i obavezu objavljivanja podataka o količini i težini neprodatih proizvoda koje odbacuju, razlozima njihovog uklanjanja i mjerama koje poduzimaju kako bi spriječile uništavanje robe. Za izvještavanje je uveden jedinstven evropski obrazac, čija će se primjena dodatno standardizovati od februara 2027. godine.
Prema procjenama Evropske komisije, svake godine se u Evropi uništi između četiri i devet posto neprodanog tekstila koji nikada nije nošen. Proizvodnja i uništavanje te robe povezani su s približno 5,6 miliona tona emisija ugljendioksida godišnje.
Nova pravila mogla bi povećati količinu odjeće i obuće koja se prodaje po sniženim cijenama, završava u outlet prodavnicama ili se donira. Kompanijama će, s druge strane, donijeti dodatne troškove skladištenja, sortiranja, obnove i ponovnog plasmana proizvoda.
