Cijena goriva u BiH posljednjih mjeseci izaziva brojne reakcije vozača. Dok se na svjetskim berzama barel nafte kreće oko 80 američkih dolara, na benzinskim pumpama u Bosni i Hercegovini cijene su gotovo iste kao u periodu kada je nafta koštala između 100 i 110 dolara po barelu. Dizel se prodaje za oko 3,40 KM po litru, a benzin za oko tri marke, zbog čega mnogi smatraju da pad cijene nafte nije donio gotovo nikakvu korist građanima.
Iako se na prvi pogled čini da bi gorivo moralo biti znatno jeftinije, cijena sirove nafte samo je jedan od faktora koji utiče na ono što vozači plaćaju na pumpama.
Najveća zabluda je da benzinske pumpe kupuju sirovu naftu. U stvarnosti, distributeri nabavljaju već prerađene derivate, odnosno benzin i dizel. Zato je mnogo važnije koliko košta prerada nafte nego sama cijena barela.
To se može uporediti s proizvodnjom hljeba. Ako pšenica pojeftini, ne znači da će odmah pojeftiniti i hljeb. Između pšenice i hljeba nalaze se mlin, pekara, prijevoz, energija i drugi troškovi. Slično je i s gorivom. Između sirove nafte i litre dizela ili benzina nalaze se rafinerije, transport, skladištenje i porezi.
Upravo su troškovi prerade u Evropi ostali visoki. Zbog smanjenih kapaciteta pojedinih rafinerija, poremećaja u snabdijevanju i velike potražnje za dizelom, gotovi derivati nisu pojeftinili u istoj mjeri kao sirova nafta.
Bosna i Hercegovina dodatno zavisi od uvoza. Gotovo svo gorivo koje se prodaje na domaćem tržištu dolazi iz evropskih rafinerija, pa domaći distributeri plaćaju cijene koje važe na tom tržištu, a ne cijenu sirove nafte na svjetskim berzama.
Na konačnu cijenu utiču i akcize, PDV, transport, skladištenje, troškovi poslovanja i marže distributera. Zbog toga se pad cijene barela nikada ne prenosi u istom iznosu na krajnjeg kupca.
Građani često primjećuju još jednu pojavu. Kada nafta poskupi, cijene goriva na pumpama rastu gotovo odmah. Kada pojeftini, pad cijena ide mnogo sporije. Ekonomisti to nazivaju efektom “raketa i pero”, odnosno cijenama koje brzo rastu, ali sporo padaju.
Razlog je dijelom u tome što distributeri prvo prodaju ranije nabavljene zalihe kupljene po višim cijenama, ali i u činjenici da na tržištu ne postoji dovoljno jaka konkurencija koja bi prisilila sve trgovce da odmah koriguju cijene.
Zbog toga vozači ne bi trebali pratiti samo cijenu barela Brent nafte. Mnogo važniji pokazatelji su cijene benzina i dizela na evropskom veleprodajnom tržištu, troškovi prerade i nabavne cijene domaćih distributera.
Upravo zato danas imamo situaciju da je barel nafte oko 80 dolara, dok su cijene goriva u Bosni i Hercegovini gotovo na nivou iz vremena kada je sirova nafta bila skuplja od 100 dolara po barelu.
