Skupi ćevapi su u posljednjim danima izazvali lavinu komentara na društvenim mrežama, ali i polemiku u cijelom regionu – koliko je previše za porciju jednog od omiljenih jela?
Na fotografiji koja je u rekordnom roku postala viralna, deset ćevapa s lepinjom i malo luka koštaju – ni manje ni više – nego 15 konvertibilnih maraka. Iako su ćevapi već odavno prestali biti jeftin zalogaj, nova cijena s menija jednog ugostiteljskog objekta iznenadila je i one koji su navikli na inflaciju.
Polemika se odmah proširila, pa se rasprava ne vodi samo o cijeni hrane, već i o tome šta zapravo plaćamo kada sjednemo u restoran. Neki komentarišu da je 15 KM za ćevape potpuno prihvatljivo ako se uzme u obzir rast cijena mesa, energenata, zakupa prostora i plata zaposlenih. Drugi tvrde da se radi o čistom profiterstvu, posebno u turističkim gradovima gdje se očekuje da će “gosti ionako platiti”.
U Bosni i Hercegovini ćevapi nisu samo hrana, već simbol. Oni znače druženje, tradiciju, miris djetinjstva, i zato svaka promjena oko njih – pa i cijena – izaziva emocionalnu reakciju. Mnogi ih i dalje povezuju s nečim što bi trebalo biti dostupno svima, ne luksuz rezervisan za turiste ili “posebne prilike”.
Ugostitelji se, s druge strane, pravdaju tržišnim kretanjima. Cijena kilograma mesa danas ne može se porediti s onom od prije pet godina. Dodaju i da se sve češće susreću s pritužbama gostiju, ali i pitanjem: šta je alternativa – zatvoriti objekat ili raditi s minimalnom zaradom?
Zanimljivo je da su skupi ćevapi postali i društveni lakmus – pokazatelj širih problema koji se tiču kupovne moći, inflacije i životnog standarda. Komentari poput “Za te pare mogu kupiti dvije kile mesa i napraviti ih kući” možda najbolje ilustruju jaz između realnosti na tržištu i očekivanja građana.
U Tuzli, Sarajevu i Banjoj Luci, ali i u manjim mjestima, cijene porcija variraju od 7 do 15 KM. Razlika nije uvijek opravdana kvalitetom ili količinom, što dodatno potpiruje nezadovoljstvo. I dok se na društvenim mrežama nižu fotografije “ćevapa od 15 maraka”, uz komentare, satire i sarkastične recenzije, jedno je sigurno – ćevapi više nisu ono što su nekad bili.
A možda je to i suština problema. Ne radi se samo o hrani. Radi se o osjećaju da se i ono malo tradicionalnog, običnog i svakodnevnog pretvara u luksuz.
