Luksuzno putovanje vozom ne mora uvijek voditi na kraj svijeta. Nekad je dovoljno da vodi „unutra“, unutar nas samih, u prostor gdje konačno dišemo. U „Ženske priče iz vozova“.
Nastavljamo serijal Putnice: Ženske priče iz vozova, ovog puta na pruzi što vodi prema jugu, kroz polja lavande, do Avignona. Prva putnica učila nas je o udaljavanju, o pogledima koji traže hrabrost. Ova druga ostaje. Ne zbog destinacije. Zbog daha.
U srce Provanse i polja lavande stižemo u vagonu koji diše
Ušla je na stanici u Lyonu, tiho, bez pogleda koji traži dozvolu. U njenom držanju bilo je nečeg smirenog, gotovo klasičnog. Svileni šal preko ramena, šaka zatvorena oko bilježnice koju nije otvorila, koraci bez buke. Sjela je u ugao, nasuprot prozoru, i gledala. Ne telefonira, ne piše. Samo diše. Kao da zna da joj je sve što joj treba upravo tu, u ritmu točkova, u zraku vagona, u svjetlu koje dolazi s lijeve strane.
Voz nije samo sredstvo, voz je prostor. Prostor za samog sebe. Mjesto u kojem se žene mogu povući, ne da bi nestale, već da bi bile. Sjedišta su obložena tamnocrvenim plišem, prozori visoki, a zvuk metala pod točkovima djeluje umirujuće, gotovo zaštitnički. Svjetlost je mekana, a atmosfera ima ono nešto čime odišu mjesta gdje se šapat čuje bolje od glasa. Prostor za tišinu koja ne smeta, nego pripada.
Luksuzno putovanje vozom kao prostor unutrašnje slobode
Provansa. Lavanda se pojavljuje uz prozor u valovima, polja su joj nježna i neumorna, raspoređena poput daha. Ima nešto u njenoj boji. Posebno. Duboko. Opojno. Boji koja je ujedno i ritam i mir. Putnica to zna. Ne gleda lavandu s iznenađenjem, nego s prepoznavanjem. Kao da joj se vraća.
U rukama joj je šoljica čaja. Nema oznake na porculanu, ali sve na njoj govori o navici pažnje, navici da pažnju poklanja samoj sebi. Iz torbe vadi staklenu teglicu. Med. Gust, sočan, zlatan, med koji se obavija oko kašićice, nježno, polako, upijajući. Kao lavanda koju upijamo nozdrvama, kao miris koji upijamo cijelim bićem, koji nas obuzima. Polako, tiho, a ipak intenzivno. Kašičica pada u čaj bez zvuka. Kad podigne šoljicu, zatvori oči. Udahne. I ništa više nije potrebno. Nema gesti, nema potrebe da se išta objašnjava.
U tom trenutku, jasno je: luksuzno putovanje vozom unutrašnje je dopuštenje i shvatanje da si ti najveći luksuz. Da zaslužuješ. Da zastaneš. Da budeš. Da ti niko ništa ne traži, i da ti od sebe ništa ne uzimaš. Nema pitanja, ali ima prisutnosti. I upravo u tome, svaka žena može da se prepozna. Ne moraš biti u vozu kroz Provansu. Dovoljno je da znaš šta znači kad ti dan konačno pripadne.
U njenom držanju bilo je nešto poznato. Ne imitacija, ne poziranje, već neka vrsta tihe sigurnosti. Podsjećala je na Elizabeth Bennet. Ne po izgledu, nego po načinu na koji bira trenutak kada će govoriti. Po tome što promatra, upija, i zna više nego što kaže. Postoji nešto u ženama koje slušaju duže nego što govore. I u tom slušanju, nalaze sebe.
Možda si i ti, dok ovo čitaš, negdje u tom vagonu. Možda u mislima, možda u stvarnosti. Možda osjećaš da ti fali to da staneš, da sjedneš pored prozora i samo pustiš da se stvari odvijaju. Možda ti lavanda nije pri ruci, ali znaš njen miris. I znaš koliko znači kad disanje prestane biti površno.
Ako nas je prva putnica naučila kako se odlazi, ova druga nas podsjeća kako se ostaje. Ne zbog obaveza, ne iz navike, nego zbog sebe. Da bi se udahnulo dublje. Bez krivnje. Bez potrebe da se išta objašnjava.
Serijal se nastavlja. A tišina koju ona ostavlja za sobom nije kraj. To je početak onog što slijedi… kada riječi krenu, kada čaj postane recept, kada dan započne zahvalnošću.
Nauči disati drugačije, pretplatnice dobivaju tišinu i mir u formi bonusa.
Za otključavanje cijelog putovanja kroz Provansu i za nove spoznaje o sopstvenom biću prijavite se na newsletter OVDJE
Prijava na newsletter (sasvim besplatna) donosi vam pristup našim ekskluzivnim sadržajima iz serijala „Ženske priče iz vozova“ i alate kako da ponovo zavolite sebe. Bez obzira gdje ste.
Podsjećamo, majsko izdanje newslettera odvelo nas je do naše prve stanice i destinacije. Posjetili smo Budimpeštu putujući u vagonu u kojem sve počinje.
O novom web sadržaju u potpisu RTV Slon: Putnice: Ženske priče iz vozova
Slon Media pokreće novi serijal web priča „Putnice: Ženske priče iz vozova“ emotivno-putopisni projekat koji putovanja pretvara u intimna svjedočanstva, a vagone u tihe saveznike ženskih misli, čežnji i snova. Serijal donosi priče inspirisane stvarnim iskustvima žena koje putuju same, ali nikada usamljene, vođene unutrašnjim kompasom i neugaslom radoznalošću.
U vremenu kada se sve mjeri brzinom, „Putnice“ vraćaju sporost kao vrijednost, prostor za introspekciju i ljepotu neizrečenog. Svaka priča donosi jedan voz, jedan pejzaž, jednu emociju, ispričanu očima žene koja posmatra svijet kroz prozor kupea.
Slon Media ovim serijalom (svakog mjeseca nova priča) želi otvoriti prostor za drugačiji pogled na žensko putovanje, ne kao bijeg, nego kao otkrivanje. Ne kao luksuz, nego kao pravo. Serijal je i oda vozu kao simbolu kontinentalne elegancije, sjećanja, žudnje i povezanosti.
