Skoro dvije hiljade žena u Federaciji BiH ima status žrtava ratne torture. Smatra se da je ovaj broj znatno veći, ali hiljade žena koje su pretrpjele nasilje i silovanja tokom rata, o tome nikada nije progovorilo. Za sistem one su nevidljive. UG “Vive žene” i 30 godina poslije rata radi sa ovim ženama, kako bi ih osnažili i pružili im podršku nakon svega što su prošle.
“Ono što mi radimo u našem Centru to je individualno liječenje, dakle psihoterapije, nakon toga idemo rad u zajednici i rad sa porodicama. U suštini 90.-tih nije bilo moguće da one govore u svoje ime i u suštini mi smo danas pomogli da mogu govoriti “Ništa nama bez nas”. Najvažnije za preživjele jeste da ih država prizna i prepozna i tek tada kreće proces oporavka”, kazala je Jasna Zečević, direktorica UG “Vive žene” Tuzla.
Iako je stigma svepristuna kod žena, ali i muškaraca koji su bili žrtve ratne torture, o ovoj temi se mora pričati, kako bi država sistemski riješila njihov status, jer oni imaju brojna prava, ali ih ne mogu koristiti.
“Nastojimo povećati vidljivost ovih osoba, jer one nisu ni 30 godina nakon rata riješile svoj status. Nemaju pravo na pravdu, nemaju pravo na istinu, na rehabilitaciju, država je djelimično postigla neki napredak, ali sve ono što one imaju po konvencijama, to kod nas nije uspostavljeno”, istakla je Suzdina Bijedić, projektna koordinatorica u UG “Vive žene” Tuzla.
Zbog toga brojna udruženja rade na edukaciji ovih žena, a aktivnosti su naročito intenzivirane svake godine u junu, kada se obilježava Međunarodni dan podrške žrtvama tortura.
“Mi žrtve, mi smo nekako tihe, ali poslije ovog dana i radionica i ovih dešavanja širom svijeta, postat ćemo još glasnije, da se što više čuje naš glas”.
Promocija prava i vidljivosti žrtava ratne torture bit će nastavljena i u narednom periodu kroz edukacije, radionice i javne kampanje, a aktivnosti će biti provedene širom FBiH, rekla je Mirsada Tursunović, predsjednica Udruženja za pomoć žrtvama i preživjelima tokom rata.
