Građani svih generacija sinoć su prepješačili 8372 metra, po jedan za svaku žrtvu ubijenu u genocidu u Srebrenici. Zamislite kolonu dugu osam i po kilometara. Zamislite da u toj tihoj koloni hoda 8372 čovjeka. Toliko ih je ubijeno. Toliko ih više nema. Ova šetnja u Tuzli, deseta po redu, nosila je dostojanstvenu poruku pamćenja, tuge i odgovornosti.
„Trudim se svake godine da dođem, mislim da sam samo jednu godinu propustila. Prošle godine smo porodično učestvovali u Maršu mira, treći dan smo stigli do Potočara kada smo prešli više od 30 kilometara. Taj osjećaj je poseban, kažu da je to mali hadž, i zaista jeste. Mislim da svi mi iz Tuzle i Tuzlanskog kantona imamo obavezu da čuvamo sjećanje na žrtve, barem na ovaj način”, govori Admira Atić Tupković, učesnica mirne šetnje „8372 za Srebrenicu“.
„Došao sam s porodicom da odam počast nekim članovima svoje porodice koji su poginuli u genocidu. Ovo je važno da se nikada ne zaboravi, i mislim da bi i moji prijatelji trebali biti ovdje”, kazao je Bilal Dalibašić, učesnik mirne šetnje „8372 za Srebrenicu“.
Za neke je ovo prvi put da učestvuju u ovoj šetnji.
„Izuzetno je teško. Ovaj datum me duboko pogađa jer su članovi muževlje porodice ukopani u Potočarima. Važno je da prenesemo istinu o onome što se dogodilo, pogotovo na mlađe generacije”, kaže Suzana Ostojić, učesnica mirne šetnje „8372 za Srebrenicu“.
Izuzetno teške emocije koje objedinjuje 11. juli kroz pisanu riječ je izrazila Monika Ostojić, učenica srednje Elektrotehničke škole Tuzla.
„Kada govorimo o mladima, smatram da dosta mojih prijatelja, kao i ja sama, znamo šta se desilo i veoma je važno da i mlađima od nas prenosimo. U priči koju danas čitam radi se o majci koja svake godine pegla košulju i stavlja na stolicu i nada se svom sinu i njegovom povratku. Međutim, taj povratak nikada neće dočekati“, objašnjava Monika Ostojić, učesnica mirne šetnje „8372 za Srebrenicu“.
Svaki korak, svaka šutnja i svako lice u koloni svjedoče da genocid nije zaboravljen. Desetogodišnjica šetnje „8372 za Srebrenicu“ nosi posebnu simboliku, a Adin Huremović, organizator mirne šetnje, ističe da je svaki korak čin sjećanja, ali i poruka budućnosti da se ovakav zločin nikada više ne smije ponoviti.
„Ovo ima poseban značaj za mene, ali vjerujte mi, mislim da još veći značaj ima za ljude koji učestvuju u šetnji. Ona ima jednu snažnu simboliku, ovo će biti jedna mirna dostojanstvena povorka koja svakim korakom šalje poruku da se genocid ne smije zaboraviti. Jednako tako mi imamo ljudsku i građansku obavezu da stalno podsjećamo generacije koje dolaze poslije nas na genocid koji je izvršen od strane Vojske Republike srpske u Srebrenici i na ostale zločine koji su počinjeni na prostoru Bosne i Hercegovine“, kazao je Adin Huremović, član Organizacionog odbora mirne šetnje „8372 za Srebrenicu“.
Krajnje odredište šetnje bio je Trg slobode. Tu je održan i centralni program ovogodišnje manifestacije, zamišljen kao umjetnički i emotivni podsjetnik na stradanje u Srebrenici i važnost njegovog pamćenja.
