U ranim jutarnjim satima 26. augusta 1990. godine došlo je do snažne eksplozije u rudniku „Dobrnja–Jug“ u Mramoru, u trenutku kada je u jami radila najmlađa smjena rudara. Životi, u prosjeku stari tek 27 godina, tada su naglo prekinuti. Među njima bio je i Sadil Brašnjić, iza kojeg je ostao šestogodišnji sin Damir. Danas Damir kaže da se oca ne sjeća mnogo, ali da je svaki 26. august posebno težak za njegovu porodicu koja se prerano morala oprostiti od Sadila.
„Ja puno toga se ne sjećam, ali postoje te priče. Naravno, postoje i neke slike u onom odnosu otac-sin gdje se ja svog oca sjećam. To je u stvari moja snaga i moja vodilja kako da u ovom teškom vremenu živim i da nastavim život”, kazao je Damir Brašnjić, sin poginulog rudara.
Prošlo je već 35 godina, a Damir govori da vrijeme ne odnosi sa sobom i bol koju osjećaju on i njegova porodica.
„I dan danas, od prvog tog obilježavanja pa do ovog gdje je 35 punih godina kako su izgubili živote – isto je. Tuga, bol, tjeskoba. Mislio sam da će vremenom, kad čovjek dobije svoju porodicu i kad usmjeri svoj život i podijeli tu ljubav koju ima i na porodicu, biti lakše, ali vjerujte da nije. Mislim do kraja života ova bol neće iščeznuti iz mene”, rekao je Damir.
Svi koji su te večeri sišli u jamu izgubili su živote, a iza njih je ostalo 365-oro djece. Jedini preživjeli bio je Smajl Imamović, koji je tada zadobio teške povrede. Uslovi u jamama, kako kaže, i dalje su izuzetno loši.
„Gledano iz ove perspektive, rudarstvo u BiH ima tradiciju dužu od jednog stoljeća, ali uslovi su i dalje izuzetno loši, počevši od osnovne zaštite na radu pa sve do standarda koji rudari zaslužuju”, kazao je.
Jama „Dobrnja–Jug“ nakon tragedije je zatvorena, čime je rudnik izgubio drugu lokaciju za iskop lignita. Iako istraga nije provedena sve do kraja agresije na BiH, za nesreću se krivila eksplozija ugljene prašine zbog neadekvatnog miniranja jame.
„Prošlo je 35 godina od velike tragedije, nije se do tada ništa mnogo učinilo na bezbjednosti ovih ljudi. Znamo u kakvom se položaju nalazi danas rudarstvo i kakvi su sve pritisci. Ne postoji porodica u Tuzli koja nije jela rudarski hljeb. Mislim da ovo društvo na bilo koji način treba da se oduži ne samo tim ljudima i njihovim porodicama nego i budućim generacijama jer ovdje se jeo rudarski hljeb i jest će se i u budućnosti“, govori Žarko Vujović, predsjednik Skupštine TK.
Na loše uslove rada nadovezuje se i ogorčenost rudara zbog odnosa vlasti prema njihovom poslu i resursu koji decenijama čuva energetsku stabilnost zemlje.
„Ti koji su donosili odluke nikad nisu ni slušali šta rudari govore. Kasnili su za nama, može se kazati deceniju, mi smo sve vrijeme, na svim nastupima i kroz štrajkove, govorili da smo se prerano odrekli uglja kao resursa, tako da danas imamo situaciju da uvozimo struju. Rudari, u skladu sa onim kako se upravlja i rukovodi, uvijek znaju odgovoriti. Odgovore i kada treba braniti državu. Njegov svakodnevni posao se svodi na to da on kroz ovo izgrađuje državu, da održava tu struju na ovoj cijeni za domaćinstva, za privredu i stvara državi preduslove da možemo biti konkurentni u neku ruku“, objašnjava Senad Sejdić, predsjednik Sindikata rudara „Mramor“.
Da situacija u rudarskoj industriji nije na zavidnom nivou, potvrdio je i resorni ministar Vedran Lakić. On ističe da se intenzivno radi na tome da se obim proizvodnje poveća u ostalim rudnicima kako bi termoelektrane proizvodile dovoljne količine električne energije za sve korisnike.
„Rudari su ovu državu gradili i imamo obavezu da sve ono što je potrebno za rudarski sektor i obezbijedimo. Trenutno rudarski sektor u Federaciji BiH nije na zavidnom nivou i moram reći da Vlada Federacije BiH posebnu pažnju obraća na ovaj rudarski sektor. Nažalost, u situaciji smo da razmišljamo o zatvaranju jednog rudnika, to je rudnik Zenica. Obzirom na sve pokušaje koje smo do sada uradili da i tu nastavimo proizvodnju, na žalost, nije se uspjelo u tome“, kaže Vedran Lakić, federalni ministar energije, rudarstva i industrije.
Jedini pogon jamske eksploatacije u sklopu Rudnika uglja Kreka u Tuzli nalazi se u Mramoru. Stoga će široko mehanizovano čelo iz Rudnika mrkog uglja Zenica biti premješteno u ovaj rudnik.
„Kada govorimo o samoj sigurnosti rudara i o Mramoru, projekat koji smo započeli zajedno sa Rudnikom Zenica koji ide, nažalost, u zatvaranje, jeste da preselimo mehanizirano čelo u ovaj pogon u Mramoru. Mislim da će se taj projekat dovesti do kraja. Na taj način mi smo obezbijedili dovoljne količine uglja, lignita za Termoelektranu Tuzla za dva bloka: blok četiri i blok pet, a ono što je najvažnije jeste da bi humanizacija rada bila na daleko višem nivou nego što je to bio slučaj do sada u jamskoj eksploataciji u rudniku Mramor“, pojasnio je Sanel Buljubašić, direktor Elektroprivrede BiH.
Tragedija u rudniku „Dobrnja–Jug“ i nakon tri i po decenije ostaje nezacijeljena rana za porodice poginulih rudara, ali i cijelu državu. I dok porodice i dalje nose bol, rudari se bore za dostojanstvenije uslove rada, a vlasti obećavaju ulaganja i sigurniju budućnost.
