Miris hrane često budi uspomene, pa čak i one davno zaboravljene iz djetinjstva. No, kada osjet mirisa oslabi ili nestane, to može značiti mnogo ozbiljnije stanje od obične prehlade.
U svojoj analizi za The Conversation, profesorica anatomije i humane embriologije na Univerzitetu u Santiagu de Composteli, Jannette Rodríguez Pallares, objašnjava da se miris često potcjenjuje, iako ima ključnu ulogu u našem preživljavanju. On nas upozorava na opasnosti, oblikuje naše odluke i stvara snažne veze s emocijama i sjećanjima. Upravo zato mirisi mogu probuditi tako žive i intenzivne uspomene.
Kada mirisi postanu iskrivljeni
Profesorica Rodríguez Pallares podsjeća na slučaj italijanskog „super kušača“ Michelea Crippe, koji je tokom pandemije COVID-19 izgubio osjet mirisa. Kada se miris vratio, naranče su mu mirisale na spaljenu plastiku, breskve na bosiljak, a vanilija je izazivala mučninu. Takvo iskrivljenje posljedica je oštećenja neurona u njušnom luku. Ovaj poremećaj pokazuje koliko je osjet mirisa osjetljiv i krhak, ali i otvara pitanje dubljih neuroloških oštećenja.
Više od običnog simptoma
Većina ljudi privremeno gubi osjet mirisa zbog gripe ili prehlade, ali to može biti i prvi pokazatelj ozbiljnijih bolesti. Gubitak mirisa pogađa i do 90 posto pacijenata s Parkinsonovom bolešću, često godinama prije pojave karakterističnih motoričkih simptoma poput drhtavice ili ukočenosti. Do tada je već uništen veliki broj neurona koji proizvode dopamin.
Prema riječima Rodríguez Pallares, Parkinsonova bolest može započeti upravo u njušnom luku, oštećenom udisanjem toksina ili virusa. Kod Alzheimerove bolesti, prva pogođena regija često je locus coeruleus, što dovodi do prekida veze između mirisa i emocija mnogo prije pojave problema s pamćenjem.
Dijagnostički tragovi mirisa
Testiranje njuha moglo bi pomoći u razlikovanju Parkinsonove bolesti od drugih poremećaja. Neki pacijenti i dalje osjećaju miris čokolade, ali ne prepoznaju sapun ili dim. Drugi pak doživljavaju olfaktorne halucinacije, osjećajući nepostojeće mirise poput gorućeg drveta.
Za Rodríguez Pallares, gubitak mirisa nikako nije bezazlen. To je rani „znak upozorenja da je degenerativni proces započeo“ i ujedno prilika da se na vrijeme djeluje, prije nego što bolest uzme maha.
