Zašto ti se ne javi poslije dopisivanja, iako ti se činilo da je sve krenulo dobro? Upravo u tim prvim minutama često se potkrade sitna, nesvjesna greška, najčešće u tonu poruke, brzini odgovora ili načinu na koji pokušavaš ostaviti utisak.
Umjesto da budeš ono što jesi, postaneš verzija sebe za koju misliš da će mu se više svidjeti, a upravo tu komunikacija počinje slabiti.
Nisi svoja prilikom dopisivanja
Greška koja se provuče na samom početku obično je pretjeran trud i premalo autentičnosti. U želji da pokažeš zanimljivost ili ležernost počneš odgovarati prebrzo, koristiš izraze koje u stvarnom razgovoru nikad ne koristiš ili šalješ poruke koje više zvuče kao pokušaj, nego kao spontana reakcija. On to osjeti, bez obzira govori li se o kratkoj ili dužoj razmjeni, i jednostavno se povuče.
Da bi izbjegla takvu situaciju, dovoljno je da sebi dopustiš trenutak da udahneš i napišeš ono što stvarno misliš, bez žurbe i bez potrebe da glumiš vedrinu ako si umorna.
Prirodnost uvijek djeluje privlačnije od bilo kakvog namještenog šarma, a ravnoteža u dopisivanju pokazuje da nisi napeta niti željna potvrde. Kada prestaneš analizirati svaku svoju riječ, dopisivanje se pretvara u razgovor, a ne u test koji moraš položiti.
Prvi utisak ima toliku snagu jer ne ostaje upamćen sadržaj poruke, nego energija koja se osjeti dok je čita. Ako si napeta, ako se previše trudiš ili zvučiš kao da polažeš ispit, to se prepoznaje i odmiče čovjeka, bez obzira na dobru namjeru.
Zato je važno zapamtiti da prvih nekoliko minuta nije prostor za dokazivanje nego za povezivanje, jer autentičnost uvijek bude najprivlačnija. A ako se ne javi, možda ga nije odbilo ono što jesi, nego pokušaj da budeš nešto što misliš da bi mu se dopalo.
