Milioni ljudi su umrli zbog “rata s vrapcima” koji je započet zbog toga što su trebale da se unište štetočine, među njima i vrapci.
Ovaj “rat” odigrao se u Kini sredinom prošlog vijeka, a ideja je tadašnjeg kineskog vladara Mao Ce Tung-a.
Mao Ce Tung, rođen 26. prosinca 1893. godine, bio je kineski revolucionar, političar i vođa koji je oblikovao sudbinu moderne Kine. Kao osnivač Narodne Republike Kine i dugogodišnji predsjednik Komunističke partije Kine, Mao je predvodio zemlju kroz dramatične promjene, ali njegova je vladavina obilježena masovnim represijama, ekonomskim eksperimentima i kampanjama koje su dovele do smrti desetaka miliona ljudi.
Njegov život, ispunjen kontrastima između idealizma i brutalnosti, ostaje jedna od najkontroverznijih priča 20. stoljeća. Od skromnih početaka u ruralnoj Kini do kulta ličnosti, Maoov utjecaj proteže se i danas. Politike poput Velikog skoka naprijed i “rata protiv vrabaca” simboliziraju katastrofalne posljedice ideološkog ekstremizma.
Uspon na vlast
Mao je 1921. godine postao jedan od osnivača Komunističke partije Kine (KPK) u Šangaju. U početku je radio na organizaciji radničkih sindikata i seljačkih pokreta, poput štrajkova u rudnicima Anyuan. Suradnja s Kuomintangom (KMT) pod Sun Yat-senom dovela je do Sjeverne ekspedicije 1926., ali nakon smrti Sun Yat-sena, Chiang Kai-shek je pokrenuo “Bijeli teror” 1927., masakrirajući komuniste.
Mao je pobjegao u planine Jinggangshan, gdje je osnovao sovjetsku republiku i razvio teoriju “narodnog rata” usmjerenog na seljake.
Tijekom 1930-ih, Mao je vodio partiju kroz Dugi marš (1934. – 1935.), bijeg od KMT-a koji je učvrstio njegov položaj na čelu KPK.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, Mao je formirao privremeni savez s KMT-om protiv Japana, ali je nastavio jačati Crvenu armiju. Nakon rata, kineski građanski rat završio je 1949. pobjedom komunista, a Mao je 1. listopada proglasio Narodnu Republiku Kinu, postavši njezin predsjednik.
Rat protiv vrabaca
Dio ove kampanje bila je Kampanja četiri štetočine, koja je ciljala štakore, muhe, komarce i vrapce. “Rat protiv vrabaca” bio je posebno poguban: građani su bili mobilizovani da plaše i ubijaju vrapce jer su navodno jeli žitarice. Milioni ptica su uništeni, što je poremetilo ekosistem, dovelo do naglog porasta kukaca koji su uništavali usjeve i dodatno pogoršalo glad.
Iako točan broj žrtava izravno povezanih s “ratom protiv vrabaca” nije poznat, historičari procjenjuju da je ova kampanja neizravno pridonijela milionima smrtnih slučajeva zbog gubitka usjeva, unutar ukupne brojke od 15 – 55 iliona žrtava Velikog skoka naprijed.
Kulturna revolucija (1966. – 1976.) bila je još jedna destruktivna kampanja, pokrenuta kako bi se uklonili “stari elementi” i održala revolucija. Mobilizovane su mlade Crvene garde da progone intelektualce, učitelje i dužnosnike, uništavajući kulturno nasljeđe i zatvarajući škole.
Procjene ukazuju na najmanje 400.000 mrtvih, s 36 milijuna progonjenih u ruralnim područjima, od čega 750.000 do 1,5 milijuna ubijenih i sličan broj ozlijeđenih. Ova era kaosa dovela je do ekonomskog zastoja i masovnih represija.
Mauzolej u Pekingu
Mao je umro 9. rujna 1976. godine. Nasljednik Deng Xiaoping proveo je reforme koje su odbacile maoizam, dovodeći do ekonomskog rasta.
Danas je Maoov lik polarizirajući: u Kini se slavi kao osnivač nacije, ali kritizira zbog zločina. Njegov mauzolej u Pekingu privlači posjetitelje, a maoizam još utječe na globalne pokrete. Maoov život podsjeća na opasnosti apsolutne moći i ideološkog fanatizma, ostavljajući nasljeđe koje Kina još uvijek procesira.
