Zbornik „Svjedoci genocida u Srebrenici“ obuhvata 47 ličnih priča preživjelih, koji su svjedočili o 11. julu, ali i o danima straha, progona i neizvjesnosti koji su prethodili padu Srebrenice.
Izjave se najvećim dijelom odnose na juli 1995. godine, posebno na dane od 10. do 13. jula, kada su Srebreničani boravili u bazi UN-a u Potočarima.
Upravo u tom periodu preživjeli su svjedočili strahu, neizvjesnosti, odvajanju članova porodica i zločinima počinjenim nad Bošnjacima nakon pada zaštićene zone.
“A osim toga, određeni broj izjava govori i o životu ili bolje reći preživljavanju Srebreničana, odnosno ljudi koji su živjeli u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacije u Srebrenici u periodu od početka agresije do kraja. Dakle, od 1992. godine govore o teškim uslovima života, preživljavanju, nedostatku hrane, osnovnih životnih namirnica, nedostatku zdravstvene, odnosno medicinske njege. I unatoč tome, dakle, njihovo očekivanje da će se to jednog dana završiti, da ćemo moći sa svojim porodicama dalje živjeti.” kazao je Omer Zulić, direktor JU Arhiv TK.
Iz Arhiva poručuju da je osnovna namjera ove publikacije očuvanje sjećanja na genocid, jačanje kulture pamćenja među građanima, te kontinuirano podsjećanje na sudski utvrđene činjenice i presuđene zločine.
„Prva činjenica upozorava nas na to da je genocid bio smišljeno organizovan, ne u julu 1995. godine, nego mnogo ranije. Iz tog razloga, kroz ovakve projekte trebamo razvijati svijest i prepoznavati velikodržavne agresorske aspiracije, kako bismo na njih mogli adekvatno reagovati. Istovremeno, kroz kulturu pamćenja moramo stalno podsjećati i sebe i svijet na ono što se dogodilo, kako bismo preventivno djelovali i spriječili da se takvo nešto bilo gdje ponovi.“ dodaje Zulić.
Važnost ove publikacije ogleda se i u njenoj obrazovnoj ulozi, jer može služiti mladima, ali i svim ostalim građanima, kao izvor znanja, podsjećanja i boljeg razumijevanja istine o genocidu u Srebrenici.
„Dakle, ove izjave su imale značaj prilikom izricanja presuda pred međunarodnim i internacionalnim domaćim sudovima, a također imaju veliki značaj za upotpunjavanje našeg znanja o događajima 1992. – 1995.“ kazao je prof.dr.Izet Šabotić, promotor knjige.
Ministarstvo kulture Tuzlanskog kantona još je 2023. godine donijelo uredbu prema kojoj su sve ustanove kulture obavezne da u svoje godišnje programe uvrste sadržaje posvećene genocidu u Srebrenici. Na taj način nastoji se jačati svijest javnosti, posebno kod mlađih generacija, kako bi se znanje o počinjenim zločinima prenosilo dalje, a sjećanje sačuvalo od zaborava.
„Nastojanjem našeg resornog ministarstva jeste da podižemo na viši nivo svjesnost, odnosno da njegujemo kulturu sjećanja i da prenosimo na naše najmlađe u tom cilju da sve naše ustanove kulture imaju u sebi za obavezu da rade aktivnosti koje će doprinijeti da se ne zaboravi i ne ponovi.“ navodi Damir Gazdić, ministar za kulturu, sport i mlade TK.
Publikacija donosi potresne dijelove svjedočenja preživjelih, kroz koje se govori o dolasku vojnika, strahu, nasilju i odvođenju djevojaka i mladih žena, čime se dodatno potvrđuje autentičnost njihovih iskustava.
Kada su u julu 1995. godine djeca, žene i stariji počeli stizati na slobodnu teritoriju, sa sobom su donosili priče o masovnim zločinima koje su počinile srpske snage, a koji će tek godinama kasnije biti nazvani pravim imenom, genocid.
