Gradske prodavnice u BiH, u kojima bi osnovne životne namirnice bile prodavane po cijenama nižim od tržišnih, mogle bi biti jedan od načina zaštite građana čija primanja teško prate troškove života. Pitanje opravdanosti takvog modela otvoreno je nakon što je administracija New Yorka predstavila plan otvaranja pet gradskih prodavnica, po jedne u svakom dijelu grada, u kojima bi voće, povrće, meso i određeni osnovni proizvodi bili jeftiniji za 30 posto.
Prema procjenama njujorške administracije, takva sniženja mogla bi ukupni račun prosječnog kupca za namirnice smanjiti za oko 15 posto. Procijenjena ušteda iznosila bi oko 90 dolara mjesečno, odnosno približno 1.000 dolara godišnje.
Grad bi osigurao poslovne prostore i infrastrukturu, dok bi prodavnicama upravljao privatni operater izabran putem javnog poziva. Planirano je otvaranje pet objekata do 2029. godine.
Za vas smo istražili šta bi ovaj model (ili njegova primjena) mogao donjeti građanima Bosne i Hercegovine.
Čitajte i ovo Vlada FBiH odobrila povećanje cijene prirodnog gasa za 14,42 posto
Gradske prodavnice u BiH naspram potrošačke korpe od 3.290 KM
Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata BiH izračunao za juni 2026. godine iznosila je 3.290,07 KM.
Korpa je izračunata za četveročlanu porodicu koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece, jedno osnovnoškolskog, a drugo srednjoškolskog uzrasta.
Troškovi prehrane činili su 49,02 posto ukupne vrijednosti korpe, što odgovara iznosu od približno 1.613 KM.
Za izračun prehrambenog dijela korpe Sindikat je koristio cijene 86 artikala evidentirane u tri trgovačka centra. Riječ je o izračunu minimalnih mjesečnih troškova četveročlane porodice, a ne o prosječnoj potrošnji svih domaćinstava u Federaciji BiH.
Kada bi se popust od 30 posto, kakav je najavljen u New Yorku, primijenio na cijeli prehrambeni dio sindikalne korpe, teoretska ušteda iznosila bi oko 484 KM mjesečno.
Riječ je o okvirnoj računici, (koju je RTV Slon uradila za potrebe ovog teksta kako bi ispitali primjnjivost ovog modela) koja pokazuje koliki dio porodičnog budžeta odlazi na hranu.
Stvarna ušteda bila bi manja jer sniženje vjerovatno ne bi obuhvatilo svih 86 artikala niti cjelokupnu mjesečnu kupovinu.
Plata pokriva tek polovinu mjesečne korpe
Pri izračunu junske potrošačke korpe Savez samostalnih sindikata koristio je tada posljednji objavljeni podatak Federalnog zavoda za statistiku, prema kojem je prosječna neto plata u Federaciji BiH za april 2026. godine iznosila 1.706 KM.
Prosječna plata tako je pokrivala 51,86 posto junske sindikalne potrošačke korpe, dok je minimalna plata od 1.027 KM pokrivala 31,22 posto njenih troškova.
Razlika između mjeseca na koji se odnosi potrošačka korpa i mjeseca na koji se odnosi plata nastaje zbog različitih rokova objavljivanja podataka. Sindikalna korpa za juni objavljena je 10. jula, kada zvanični statistički podatak o junskoj, ali ni majskoj plati još nije bio dio tog obračuna.
Zbog toga se prilikom poređenja mora naglasiti da je junska potrošačka korpa upoređena s tada posljednjim dostupnim podatkom o prosječnoj plati, koji se odnosio na april.
Penzioneri još teže podnose rast životnih troškova
Prosječna samostalna penzija za juni 2026. godine iznosila je 851,97 KM, što predstavlja približno 25,9 posto vrijednosti sindikalne potrošačke korpe četveročlane porodice.
Za korisnike koji su pravo na penziju ostvarili do 1. januara 2026. godine najniža penzija iznosila je 666,76 KM, zagarantovana 795,74 KM, dok je najviša penzija iznosila 3.333,79 KM.
Važno je naglasiti da se iznos od 666,76 KM ne odnosi jednako na sve nove penzionere. Za osobe koje su pravo ostvarile nakon 1. januara 2026. godine iznos najniže penzije može zavisiti od dužine ostvarenog penzijskog staža.
Poređenje jedne prosječne penzije s potrošačkom korpom četveročlane porodice ne pokazuje troškove pojedinačnog penzionerskog domaćinstva, ali jasno ilustruje razliku između raspoloživih primanja i ukupnih životnih potreba porodice.
Koliko u prosjeku koštaju osnovne namirnice?
Prema izvještaju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine o prosječnim potrošačkim cijenama u maju 2026. godine, kilogram riže u prosjeku je koštao 4,40 KM, kilogram pšeničnog hljeba četiri KM, a kilogram junetine bez kosti čak 27,10 KM.
Prosječna cijena kilograma svježe piletine iznosila je 6,70 KM, litra mlijeka u tetrapaku 1,90 KM, litra jestivog ulja 3,50 KM, dok je jedno jaje u prosjeku koštalo 0,40 KM.
Kilogram graha u prosjeku je koštao šest KM, krompira 1,80 KM, a šećera 1,60 KM. Izvještaj o prosječnim cijenama za maj objavljen je 25. juna 2026. godine.
Navedeni iznosi predstavljaju prosjek cijena prikupljenih na području Bosne i Hercegovine. To znači da konkretan proizvod u pojedinoj prodavnici, gradu ili entitetu može biti jeftiniji ili skuplji, zavisno od proizvođača, kvaliteta, pakovanja, prodajnog objekta i mjesta kupovine.
Agencija za statistiku također naglašava da podaci o prosječnim cijenama pojedinačnih proizvoda nisu namijenjeni za izračunavanje stope inflacije.
Inflacija se prati posebnim izvještajem o indeksu potrošačkih cijena, koji obuhvata širu korpu roba i usluga i njihove udjele u potrošnji domaćinstava.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, godišnja inflacija u Federaciji BiH u junu 2026. godine iznosila je 3,9 posto, jer su cijene bile više nego u istom mjesecu prošle godine. Iako su u odnosu na maj cijene u prosjeku pale za jedan posto, taj mjesečni pad ne znači da su troškovi života vraćeni na prošlogodišnji nivo.
Niža cijena jednog mjeseca ne znači prestanak inflacije
Mjesečne promjene pojedinih cijena ili pad vrijednosti sindikalne potrošačke korpe ne znače automatski da je zaustavljena inflacija.
Vrijednost sindikalne korpe može se mijenjati zbog sezonskih cijena voća i povrća, akcijskih ponuda, promjene cijena pojedinih artikala i drugih tržišnih okolnosti. Sindikalna korpa pritom nije zvanična mjera inflacije, već procjena troškova života četveročlane porodice.
Agencija za statistiku BiH podatke o indeksu potrošačkih cijena i prosječnim cijenama objavljuje u odvojenim izvještajima. Najnoviji izvještaji za juni 2026. godine objavljeni su 27. jula, upravo zato što prosječna cijena nekog proizvoda i stopa promjene ukupnog nivoa cijena nisu isti pokazatelji.
Građani posljedice cjenovnih pritisaka najdirektnije osjećaju pri kupovini hrane, plaćanju komunalnih usluga, stanarine, prijevoza i drugih troškova koji se ne mogu jednostavno izbjeći ili odgoditi.
Bi li javne prodavnice bile opravdane u Federaciji BiH?
Gradske prodavnice u BiH mogle bi biti opravdane ukoliko bi djelovale kao ograničen i transparentan socijalno-ekonomski projekt, a ne kao potpuna zamjena za privatne trgovine.
Model bi se mogao prvo testirati u većim gradovima, poput Sarajeva, Tuzle, Zenice, Mostara ili Bihaća. Lokalne zajednice mogle bi osigurati poslovne prostore bez zakupnine, dok bi privatni, javni ili zadružni operater vodio nabavku i prodaju.
Ponuda bi mogla biti ograničena na jasno definisanu korpu osnovnih proizvoda, među kojima bi bili brašno, ulje, mlijeko, jaja, hljeb, riža, tjestenina, meso, voće, povrće i osnovna sredstva za higijenu.
Prednost u nabavci mogli bi imati domaći proizvođači koji mogu osigurati dovoljne količine, odgovarajući kvalitet i stabilnost isporuke. Time bi projekt, osim pomoći građanima, mogao otvoriti sigurniji prodajni kanal za dio domaće poljoprivredne i prehrambene proizvodnje.
Takav sistem zahtijevao bi javno objavljivanje nabavnih i prodajnih cijena, troškova poslovanja, dobavljača i iznosa budžetskih subvencija.
Bez transparentne kontrole postojala bi opasnost da prodavnice postanu preskupe za javne budžete, podložne političkom utjecaju ili nelojalna konkurencija manjim trgovcima.
Vlada Federacije BiH već primjenjuje administrativne mjere kontrole cijena. Odlukom iz juna 2026. godine propisan je najviši nivo maloprodajnih cijena za određene proizvode podijeljene u dvije grupe.
Pravna lica obavezna su primijeniti propisane cijene na sve proizvode iz prve grupe i najmanje 25 proizvoda iz druge grupe, dok se za fizička lica registrovana za trgovinu primjenjuju nešto drugačije obaveze. To znači da se mjera ne odnosi na svaku marku i svako pakovanje svih 100 proizvoda u ponudi.
Gradske prodavnice u BiH predstavljale bi drugačiji pristup. Umjesto određivanja cijena postojećim trgovcima, javna vlast bi osigurala dodatni prodajni kanal s ograničenim brojem osnovnih proizvoda i nižim troškovima poslovanja.
Njujorški model predviđa da odabrani proizvodi budu jeftiniji za 30 posto, ali ne tvrdi da će cijela mjesečna kupovina biti umanjena za isti procenat. Procijenjeno je da bi ukupan račun za namirnice bio manji za oko 15 posto, što je važna razlika pri procjeni mogućih efekata sličnog modela u Bosni i Hercegovini.
Za porodicu koja raspolaže jednom prosječnom ili minimalnom platom niže cijene osnovnih proizvoda ne bi riješile sve finansijske probleme, ali bi mogle osloboditi dio prihoda za komunalije, lijekove, prijevoz, školovanje i druge neizbježne troškove.
