Informacije na društvenim mrežama mogu se proširiti do hiljada ljudi prije nego što iko provjeri jesu li tačne, a upravo je jedan takav slučaj sinoć uznemirio građane Tuzle. Tvrdnja o navodnom zlostavljanju psa izazvala je lavinu reakcija, osuda i optužbi, da bi se već jutros pojavili dokazi koji ozbiljno dovode u pitanje cijelu priču.
Društvenim mrežama sinoć se proširila objava u kojoj se tvrdilo da je pas u tuzlanskom naselju Slatina navodno poliven vrelom vodom. Uz fotografije teško povrijeđenog psa navedeno je da se sve dogodilo ispred jednog ugostiteljskog objekta, a odgovornost je pripisana osobama povezanim s tim objektom.
Priča je, očekivano, izazvala burne reakcije. Građani su dijelili objavu, izražavali ogorčenje zbog nasilja nad životinjama, tražili reakciju nadležnih, a u komentarima su se vrlo brzo pojavile i direktne optužbe na račun vlasnika i zaposlenih u objektu.
Problem je što se sve to događalo prije nego što su provjerene osnovne činjenice.
Već jutros na društvenim mrežama počeli su se pojavljivati snimci ekrana i drugi navodi koji ukazuju da fotografije korištene kao ilustracija navodnog događaja na Slatini uopće nisu nove. Prema objavljenim dokazima, riječ je o fotografijama psa koje su na Facebook stranici jednog udruženja za zaštitu životinja u Tuzli objavljene još 2022. godine, u sasvim drugom slučaju.
Na originalnoj objavi iz tog perioda navedeno je da je pas bio povrijeđen nakon napada kiselinom. Iste ili izrazito prepoznatljive fotografije sada su, četiri godine kasnije, iskorištene uz tvrdnju da prikazuju posljedice navodnog polijevanja psa vrelom vodom na Slatini.
Istovremeno su se pojavili komentari osoba koje tvrde da su provjeravale sinoćnje navode i koje ih negiraju. U komentarima se, između ostalog, tvrdi da su u cijelu priču bez osnova uvučeni ljudi koji rade u ugostiteljskom objektu. Osobe povezane s objektom također su javno poručile da su informacije lažne i da takve tvrdnje nanose štetu njihovom ugledu.
Kada emocija postane jača od provjere
Ovaj slučaj mnogo govori o načinu na koji danas konzumiramo informacije na društvenim mrežama. Fotografija povrijeđene životinje, nekoliko rečenica napisanih emotivnim tonom i konkretna lokacija često su dovoljni da objavu prihvatimo kao činjenicu.
Posebno kada je riječ o nasilju nad životinjama, reakcija je razumljivo snažna. Fotografije izazivaju ljutnju i saosjećanje, a potreba da se pomogne ili osudi počinilac javlja se gotovo trenutno.
Upravo je ta brzina najveći problem.
Klik na dugme „podijeli“ traje nekoliko sekundi. Provjera porijekla fotografije, kontaktiranje osoba koje se spominju u objavi ili čekanje informacije nadležnih institucija zahtijevaju vrijeme. Na društvenim mrežama najčešće pobjeđuje ono prvo.
Tako nepotvrđena tvrdnja za nekoliko sati može postati „činjenica“ za veliki broj ljudi.
Od zaštite životinja do javne osude ljudi
Posebno ozbiljan problem nastaje kada se uz nepotvrđenu informaciju navode konkretne osobe ili poslovni objekti.
Tada više ne govorimo samo o dezinformaciji. Jedna objava može nanijeti stvarnu štetu ljudima koji se nađu na meti javnosti. Njihova imena mogu završiti u komentarima, mogu dobiti uvrede i prijetnje, poslovni objekt može biti izložen bojkotu, a sve to može početi tvrdnjom za koju u trenutku objavljivanja nisu ponuđeni provjerljivi dokazi.
Čak i kada se nekoliko sati kasnije utvrdi da fotografija nije autentična ili da se događaj nije desio na način kako je prvobitno predstavljen, štetu nije jednostavno poništiti.
Demanti gotovo nikada ne putuje društvenim mrežama istom brzinom kao optužba.
Neko će vidjeti prvobitnu objavu, ali neće vidjeti njenu ispravku. Neko će zapamtiti ime objekta povezano s navodnim zlostavljanjem životinje, ali neće saznati da su kasnije objavljene informacije koje opovrgavaju takvu priču.
Stara fotografija može dobiti potpuno novu priču
Fotografije su jedan od najmoćnijih načina manipulacije na internetu upravo zato što ih doživljavamo kao dokaz.
Međutim, autentična fotografija ne znači automatski i autentičnu priču.
Fotografija može biti stvarna, ali nastala prije nekoliko godina, u drugom gradu, drugoj državi ili potpuno drugačijim okolnostima. Kada joj se doda novi opis, većina korisnika nema razlog da na prvi pogled posumnja da ono što čita nema veze s onim što vidi.
U slučaju koji je uznemirio Tuzlake upravo je porijeklo fotografija jedno od ključnih pitanja. Snimci ekrana koji su naknadno objavljeni pokazuju da su fotografije bile dostupne na Facebooku godinama prije događaja koji im se sada pripisuje.
To je detalj koji se mogao provjeriti prije nego što su izrečene ozbiljne optužbe.
Društvene mreže nisu redakcija
Facebook objava nije prošla uredničku provjeru samo zato što je uvjerljivo napisana ili zato što ju je podijelilo nekoliko stotina ljudi. Broj dijeljenja, komentara i reakcija nije potvrda istinitosti.
Društvene mreže omogućile su svakome da informaciju prenese ogromnom broju ljudi, ali uz tu mogućnost nije automatski došla i odgovornost koju imaju profesionalni mediji.
U redakcijskom radu posebno ozbiljna optužba zahtijeva provjeru izvora, pokušaj kontakta s drugom stranom i jasno razdvajanje onoga što je potvrđena činjenica od onoga što neko tvrdi. Na Facebooku se sve to može preskočiti jednim klikom.
Zbog toga informacije na društvenim mrežama koje izazivaju snažnu emocionalnu reakciju treba provjeravati upravo onda kada nam se čine toliko strašnim da ih želimo odmah podijeliti.
Slučaj iz Tuzle istovremeno ne bi smio relativizirati stvarno nasilje nad životinjama. Takve slučajeve treba prijavljivati, istraživati i sankcionisati. Ali borba protiv nasilja ne može se voditi neprovjerenim optužbama i fotografijama iz nekog ranijeg, nepovezanog događaja.
Jer kada javnost nekoliko puta bude obmanuta lažnim pričama, posljedice mogu osjetiti i oni kojima će pomoć zaista biti potrebna.
