Dom penzionera Tuzla nalazi se pred novim problemom. Kantonalna uprava za inspekcijske poslove 17. augusta donijela je Rješenje o privremenoj zabrani rada, nakon što je utvrđeno da ustanova ne ispunjava sve propisane uslove za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite.
U javnosti se kao jedan od ključnih problema spominje broj korisnika. Prema dostupnim informacijama, u Domu trenutno boravi više od 100 korisnika, dok Pravilnik koji je na snazi propisuje da u jednom objektu ne može biti smješteno više od 100 korisnika. Ali broj 100 nije jedini uslov.
Šta propisuje Pravilnik?
Pravilnik o uslovima, načinu i postupku utvrđivanja ispunjavanja uslova za obavljanje djelatnosti socijalne zaštite, koji je na snazi od 10. jula 2024. godine, propisuje minimalne prostorne, tehničke, kadrovske, organizacione i druge standarde za pružaoce usluga socijalne zaštite. Jedan od njih je maksimalan broj korisnika. U jednom objektu ne može biti smješteno više od 100 korisnika. To nije broj koji se obračunava prema kvadraturi. Dakle, ako je objekt veći, to samo po sebi ne znači da može primiti više od 100 korisnika. Isto tako, veći broj zaposlenih ne povećava ovaj maksimalni broj. S druge strane, kvadratura i broj zaposlenih jesu važni za ispunjavanje drugih uslova.
Prostor mora odgovarati broju i potrebama korisnika
Osim broja korisnika, Pravilnik propisuje i minimalne prostorne standarde za korisnike. Između ostalog, predviđeno je najmanje šest kvadratnih metara spavaćeg prostora po korisniku, najmanje tri kvadratna metra prostora za dnevni boravak po korisniku, kao i prostor za radne i slobodne aktivnosti. Propisuje se i da u jednoj sobi može biti najviše četiri kreveta.
Broj sanitarnih elemenata također mora odgovarati broju korisnika, a propisani su i standardi za broj toaleta i tuševa.
Objekt mora imati i odgovarajuće prostore za ishranu korisnika, odnosno trpezariju u kojoj može istovremeno objedovati najmanje polovina korisnika. Drugim riječima, nije dovoljno samo izbrojati korisnike. Ustanova mora imati odgovarajući prostor, sanitarne uslove, prostorije za boravak i aktivnosti, te druge sadržaje potrebne za svakodnevni život korisnika.
Nije dovoljan ni prostor, potreban je i kadar
Pravilnik propisuje i broj i strukturu zaposlenih. Kadrovski standardi zavise od broja i kategorije korisnika, posebno od toga koliko je nepokretnih i teže pokretnih osoba. Za 50 nepokretnih i teže pokretnih korisnika predviđeni su, između ostalog, tri medicinske sestre ili tehničara i osam njegovatelja, dok se prema propisanim normativima osiguravaju i fizioterapeut, socijalni radnik i radno-okupacioni terapeut. Predviđeno je i prisustvo odgovarajućeg medicinskog i njegovateljskog osoblja tokom noći. To znači da ustanova ne može povećavati broj korisnika samo zato što ima dovoljno prostora. Mora imati i dovoljan broj zaposlenih odgovarajuće stručne strukture.
Zašto je onda sporan broj 100?
Ovdje je važan i član 15. prema kojem svaki pružalac usluge utvrđuje svoj kapacitet vlastitim aktom, vodeći računa o kategoriji korisnika, vrsti usluge, njihovim potrebama i drugim kriterijima, ali u granicama koje određuje pravilnik.To znači da kapacitet ustanove nije samo pitanje broja kreveta. Mora se uzeti u obzir ko su korisnici, kakve su njihove potrebe, kakva se usluga pruža, kakvi su prostorni uslovi i da li postoji odgovarajući kadar.
Ali istovremeno postoji jasna gornja granica: U jednom objektu – najviše 100 korisnika. I upravo tu nastaje dilema u slučaju Doma penzionera Tuzla: Da li bi za velike postojeće ustanove trebalo predvidjeti drugačiji način određivanja kapaciteta? Ne ukidanjem standarda, nego njihovim povezivanjem sa stvarnim uslovima u objektu.
Šta je zapravo naloženo Domu?
Važno je razlikovati zabranu rada od naloga za iseljenje korisnika. Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i povratak TK saopćilo je 18. augusta da nije donijelo akt kojim se naređuje otpust ili izmještanje postojećih korisnika. Ministarstvo navodi da je utvrđeno kako Dom ne ispunjava propisane uslove, a veći broj korisnika bio je jedan od utvrđenih nedostataka.
Istovremeno, u Domu i dalje borave korisnici, a iz ustanove je poručivano da nastavljaju brinuti o njima. Prema izvještajima od 31. augusta, u Domu je bilo 108 korisnika.
Zato je pred nadležnima dvostruki zadatak, uskladiti rad ustanove sa propisima, ali istovremeno zaštititi ljude koji u Domu žive i kojima izmještanje može predstavljati veliki stres i promjenu životnih uslova.
Nakon požara pitanje sigurnosti ima dodatnu težinu
Ovo pitanje dobija dodatnu težinu ako se podsjeti na tragediju koja se u istom objektu dogodila 4. novembra 2025. godine.
U požaru koji je izbio na jednom od viših spratova Doma smrtno je stradalo 17 korisnika, dok je više osoba povrijeđeno. Deset korisnika stradalo je tokom same noći, a još sedam osoba preminulo je naknadno.
Požar i sadašnju zabrana rada ne treba automatski dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu. Ali činjenica da je u istom objektu prošle godine izgubljeno 17 života dodatno pokazuje koliko je važno da standardi ne budu samo formalno ispunjeni, već da zaista garantuju sigurnost korisnika.
Zato slučaj Doma penzionera Tuzla otvara dva pitanja: Kako postojeće stanje uskladiti sa važećim pravilnikom?
I drugo, možda još važnije: Treba li pravilnik mijenjati tako da se kod velikih ustanova kapacitet ne određuje samo jednom fiksnom brojkom, nego i prema stvarnim prostornim, tehničkim, sigurnosnim i kadrovskim mogućnostima objekta?
