Rasipanje hrane jedan je od velikih globalnih problema, a 29. septembar obilježava se kao Međunarodni dan podizanja svijesti o gubicima i rasipanju hrane.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je ovaj datum međunarodnim danom 2019. godine, s ciljem podizanja svijesti i poticanja zajedničkog djelovanja kako bi se smanjile ogromne količine hrane koje se svake godine izgube ili završe kao otpad.
Ovogodišnja tema je „Transformativni potencijal smanjenja gubitaka i rasipanja hrane“, a naglasak je na činjenici da se smanjenjem otpada od hrane istovremeno može unaprijediti prehrambena sigurnost, smanjiti pritisak na prirodne resurse i emisije stakleničkih plinova te potaknuti ekonomski rast.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, smanjenje gubitaka i rasipanja hrane dio je Ciljeva održivog razvoja. Plan je da se do 2030. godine količina otpada od hrane po stanovniku na globalnom nivou prepolovi u maloprodaji i domaćinstvima, uz istovremeno smanjenje gubitaka u proizvodnim i lancima snabdijevanja.
Procjene pokazuju da se oko 13 posto proizvedene hrane u svijetu izgubi nakon žetve, a prije nego što stigne do prodajnih objekata. Dodatnih 19 posto hrane dostupne potrošačima, odnosno oko 1,05 milijardi tona, bude bačeno u domaćinstvima, trgovinama i objektima u kojima se priprema i poslužuje hrana.
Najveći dio otpada od hrane, čak 60 posto, nastaje upravo u domaćinstvima. Sektor pripreme i usluživanja hrane učestvuje sa 28 posto, dok se 12 posto otpada stvara u maloprodaji.
Istovremeno, stotine miliona ljudi širom svijeta suočene su s glađu. Procjenjuje se da bi količina hrane koja se izgubi ili baci svake godine mogla biti dovoljna za prehranu približno 1,26 milijardi ljudi.
Ekonomske posljedice također su značajne. Vrijednost hrane koja svake godine postane otpad premašuje jedan bilion američkih dolara.
S obzirom na procjene da bi svjetska populacija do 2050. godine mogla dostići 9,7 milijardi stanovnika, pitanje dostupnosti hrane i održivosti prehrambenih sistema postaje sve važnije.
Stručnjaci ističu da smanjenje rasipanja hrane ne zavisi samo od velikih proizvođača i trgovaca. Značajan dio promjena moguće je napraviti u domaćinstvima, boljim planiranjem kupovine, pravilnim čuvanjem namirnica, pripremom odgovarajućih količina obroka i korištenjem ostataka hrane.
Pažnju je potrebno obratiti i na oznaku „upotrijebiti do“, posebno kod lako kvarljivih proizvoda, dok se višak hrane, gdje je to moguće, može podijeliti ili donirati.
Smanjenje gubitaka i rasipanja hrane tako postaje jedno od važnih pitanja prehrambene sigurnosti, zaštite okoliša i odgovornijeg odnosa prema resursima koji se koriste za proizvodnju hrane.
