Dejton 1995. godine obilježili su dramatični pregovori, veliki diplomatski pritisci i borba za očuvanje Bosne i Hercegovine. Tokom 21 dana razgovora u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson odlučivalo se o završetku rata, budućim granicama entiteta i ustavnom uređenju države.
Za pregovaračkim stolom bili su predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Srbije Slobodan Milošević, koji je predstavljao Saveznu Republiku Jugoslaviju, i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Američku diplomatsku inicijativu predvodio je Richard Holbrooke, uz podršku administracije predsjednika Billa Clintona.
Milošević i Tuđman nisu bili neutralni posrednici. Predstavljali su države čije su političke, vojne i sigurnosne strukture učestvovale u ratu u Bosni i Hercegovini, a njihova povezanost sa zločinima kasnije je razmatrana i utvrđivana u postupcima pred međunarodnim sudovima.
U predmetu Prlić i drugi Haški tribunal potvrdio je postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u kojem je učestvovalo hrvatsko rukovodstvo, uključujući Tuđmana.
Pravosnažnom presudom Stanišiću i Simatoviću iz 2023. godine potvrđena je odgovornost visokih funkcionera Državne bezbjednosti Srbije za zločine počinjene u okviru udruženog zločinačkog poduhvata.
Međunarodni sud pravde je 2007. godine utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid i da Srbija nije ispunila obavezu njegovog sprečavanja, ali nije utvrdio odgovornost Srbije za samo počinjenje genocida.
U takvim okolnostima bosanskohercegovačka delegacija nastojala je sačuvati međunarodnopravni kontinuitet države, osigurati reintegraciju Sarajeva i spriječiti dodatne teritorijalne podjele.
Dejton 1995: Tri sedmice pregovora koje su odlučivale o budućnosti BiH
1. novembar: Počinju pregovori o budućnosti države
U američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson otvoreni su mirovni pregovori. Alija Izetbegović insistirao je na očuvanju međunarodnopravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Među ključnim zahtjevima bosanskohercegovačke delegacije bili su reintegracija Sarajeva, održiva veza Goražda s ostatkom teritorije Federacije BiH, povratak izbjeglica i uspostavljanje institucija koje bi omogućile funkcionisanje države.
Od 3. do 9. novembra: Milošević insistira na teritorijalnom povezivanju Republike Srpske
Pregovori su se sve više usmjeravali na buduće granice entiteta i ustavno uređenje.
Milošević je nastojao osigurati čvrstu teritorijalnu vezu između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske, posebno kroz koridor kod Brčkog.
Izetbegović se protivio njegovom proširenju, smatrajući da bi time dodatno bila učvršćena teritorijalna podjela Bosne i Hercegovine.
10. novembar: Tuđman postavlja uslove, Amerikanci pritišću Izetbegovića
Tokom pregovora o Federaciji BiH Franjo Tuđman zahtijevao je garancije da će hrvatski predstavnik imati jednu od najviših izvršnih funkcija.
Američki državni sekretar Warren Christopher i glavni pregovarač Richard Holbrooke potom su od Izetbegovića tražili kompromis.
Christopher ga je upozorio da Sjedinjene Američke Države neće podržavati bosanskohercegovačku stranu ukoliko bude ocijenjena odgovornom za neuspjeh pregovora.
Pritisak se nije odnosio samo na ustavna pitanja. Američki posrednici tražili su i dodatne teritorijalne ustupke kako bi se postigao dogovor o podjeli teritorije između entiteta.
17. novembar: Izetbegović odbija Miloševićev prijedlog za Sarajevo
Jedan od važnijih trenutaka pregovora dogodio se kada je Milošević pristao na prijenos značajnog dijela teritorije Sarajeva pod kontrolu Federacije BiH.
Međutim, njegov prijedlog nije uključivao Grbavicu, područje Volkswagenove fabrike u Vogošći i pojedine strateške položaje na uzvisinama iznad grada.
Izetbegović je odbio takvo rješenje i zahtijevao da reintegracija obuhvati i te dijelove Sarajeva. Milošević je reagovao nezadovoljstvom, ali su pregovori nastavljeni.
19. i 20. novembar: Gotovo postignut dogovor propada nakon 37 minuta
U završnici pregovora američki posrednici vjerovali su da je postignut dogovor o teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine.
Predloženo rješenje podrazumijevalo je određene teritorijalne ustupke Republici Srpskoj u zapadnoj Bosni, ali hrvatska delegacija nije željela prihvatiti predaju teritorija koje su hrvatske snage prethodno zauzele.
Dogovor koji su američki pregovarači već počeli slaviti propao je nakon svega 37 minuta.
Predsjednik SAD-a Bill Clinton telefonski je intervenisao kod Tuđmana kako bi osigurao nove ustupke, dok je pritisak na bosanskohercegovačku delegaciju nastavio rasti.
Izetbegović je i dalje odbijao proširenje koridora kod Brčkog. Američki pregovarači pripremali su saopćenje o mogućem neuspjehu pregovora.
21. novembar: Posljednji pritisci i postizanje sporazuma
U završnim satima Milošević je predložio da sporazum potpišu on i Tuđman, bez Izetbegovića. Američki državni sekretar Warren Christopher odbio je takvu mogućnost.
Preokret je nastupio kada je Milošević prihvatio prijedlog da se konačni status Brčkog riješi međunarodnom arbitražom.
Time je uklonjena jedna od posljednjih prepreka za sporazum. Bosanskohercegovačka delegacija prihvatila je kompromis, a Dejtonski mirovni sporazum parafiran je 21. novembra 1995. godine.
Šta je Izetbegović uspio sačuvati, a na šta je morao pristati?
Izetbegovićevi zahtjevi nisu u cijelosti ostvareni. Dejtonskim sporazumom prihvaćeno je unutrašnje uređenje s dva entiteta, Federacijom BiH i Republikom Srpskom, uz teritorijalni omjer od približno 51 prema 49 posto.
Međutim, potvrđen je međunarodnopravni kontinuitet Bosne i Hercegovine, Sarajevo je reintegrisano, a konačni status Brčkog ostavljen je međunarodnoj arbitraži.
Pregovarački dokumenti pokazuju da Izetbegović nije prihvatao sve ponuđene kompromise, naročito kada su se odnosili na Sarajevo i Brčko.
Istovremeno, američki posrednici nastojali su završiti pregovore i spriječiti nastavak rata, zbog čega je bosanskohercegovačka delegacija bila izložena velikom diplomatskom pritisku.
Sporazum nije značio ostvarenje svih političkih i teritorijalnih ciljeva Republike BiH. Izetbegović je prihvatio mir koji je smatrao nepravednim, ali je njegovo postizanje značilo završetak rata i očuvanje Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države.
Dejtonski mirovni sporazum formalno je potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu, čime je uspostavljen okvir za poslijeratno ustavno uređenje i međunarodnu provedbu mira.
* Ovaj članak dio je prigodnih tekstova kojima RTV Slon podsjeća na događaje u vezi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom ali i analizira gdje smo 31. godinu kasnije. Svi članci dostupni su na Slon.ba.
