U zdravstvenim ustanovama širom Federacije Bosne i Hercegovine tokom 2025. godine prijavljene su 873 bolničke infekcije putem pasivnog nadzora, dok je elektronskim sistemom RegiZ evidentirano 448 slučajeva. Ipak, podaci nisu pristigli iz svih kantona, zbog čega nije moguće dobiti potpunu sliku o rasprostranjenosti ovog problema.
Prema godišnjem izvještaju Zavoda za javno zdravstvo FBiH, najviše infekcija prijavljeno je u Kantonu Sarajevo, ukupno 616. Slijede Tuzlanski kanton sa 132 i Zeničko-dobojski sa 120 slučajeva, dok je iz Srednjobosanskog kantona prijavljeno pet infekcija.
U elektronskom sistemu RegiZ najčešće su evidentirane infekcije respiratornog i urinarnog trakta, kao i bakterijemije i sepse.
Iako propisi u Federaciji BiH predviđaju mjere za sprečavanje i kontrolu bolničkih infekcija, ostaje pitanje ko snosi odgovornost kada pacijent tokom liječenja dobije infekciju koja dovede do ozbiljnog pogoršanja zdravstvenog stanja, trajnih posljedica ili smrti.
Kada bolnica može snositi odgovornost?
Stručnjak za zdravstveno pravo Ervin Mujkić za Akta.ba pojašnjava da sama činjenica da je pacijent tokom hospitalizacije dobio infekciju ne znači automatski da postoji pravna odgovornost zdravstvene ustanove.
Odgovornost, međutim, može postojati ukoliko se nastanak infekcije ili njene posljedice mogu povezati s propustima zdravstvenih radnika ili organizacije rada bolnice.
To se, između ostalog, može odnositi na nepravilnu sterilizaciju instrumenata, zakašnjelo prepoznavanje infekcije, neadekvatne higijenske i tehničke uslove, nedovoljan nadzor ili neprovođenje propisanih preventivnih mjera.
„Zdravstvena ustanova ne garantuje da pacijent tokom liječenja neće dobiti infekciju, ali ima obavezu da organizira i provodi zdravstvenu zaštitu na način kojim se rizik od nastanka i širenja bolničkih infekcija svodi na najmanju razumno moguću mjeru, u skladu s pravilima struke i važećim propisima“, objašnjava Mujkić.
U takvim slučajevima zahtjevi za naknadu štete najčešće se usmjeravaju prema zdravstvenoj ustanovi, a odgovornost može proizlaziti iz postupanja pojedinačnih zdravstvenih radnika, ali i iz organizacionih propusta same ustanove.
Zašto je teško dokazati odgovornost?
Jedna od najvećih prepreka za pacijente i njihove porodice jeste dokazivanje da je infekcija nastala tokom boravka u bolnici i da je povezana s propustima u liječenju ili provođenju preventivnih mjera.
U postupcima za naknadu štete analiziraju se medicinska dokumentacija, laboratorijski i mikrobiološki nalazi, epidemiološki podaci, vremenski slijed događaja i mišljenja medicinskih vještaka.
Mujkić ističe da pacijenti često nemaju jednostavan pristup internim procedurama i dokumentaciji zdravstvenih ustanova, dok pojedini materijalni dokazi vremenom postaju nedostupni ili neupotrebljivi.
Poseban problem predstavlja utvrđivanje uzročno-posljedične veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete. Pacijent u pravilu mora dokazati relevantne činjenice o šteti, propustu i njihovoj međusobnoj povezanosti, dok zdravstvena ustanova može dokazivati da je postupala u skladu s pravilima medicinske struke.
Pojedini sudski postupci traju godinama
Koliko ostvarivanje prava na naknadu štete može biti složeno pokazuju i sudski predmeti koje je Mujkić analizirao.
U jednom slučaju pravosnažno je odbijen tužbeni zahtjev maloljetne pacijentice protiv dvije zdravstvene ustanove zbog posljedica stafilokokne sepse i septičkog artritisa kuka.
Drugi predmet odnosi se na prijevremeno rođeno dijete koje je, prema navodima iz tužbe, nakon medicinske intervencije razvilo sepsu s teškim posljedicama, uključujući gangrenu, nekrozu dijelova tijela i potpuni invaliditet. Taj postupak traje duže od deset godina i još nije pravosnažno okončan.
Prema Mujkićevom objašnjenju, Vrhovni sud Federacije BiH je rješenjem iz 2025. godine ukinuo drugostepenu presudu i ukazao na važna pitanja tereta dokazivanja i ocjene medicinskog vještačenja. Posebno je naglašena potreba da se postupanje zdravstvenih radnika procjenjuje i u odnosu na konkretne propise o sprečavanju i suzbijanju bolničkih infekcija.
Pacijent ima pravo znati da je dobio infekciju
Važno pitanje je i obaveza zdravstvenih ustanova da pacijente informišu o infekcijama nastalim tokom liječenja.
Mujkić navodi da ne postoji posebna odredba koja izričito propisuje obavezu saopćavanja okolnosti nastanka bolničke infekcije, ali Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata garantuje pravo na tačne, potpune i blagovremene informacije o zdravstvenom stanju, dijagnozi i daljnjem liječenju.
„Ako je kod pacijenta utvrđena bolnička infekcija, ona je relevantna činjenica za njegovo zdravstveno stanje i daljnje liječenje. Pacijent mora biti obaviješten o dijagnozi, prirodi infekcije, njenim mogućim posljedicama, predloženom liječenju i potrebnim mjerama zaštite“, ističe Mujkić.
Potrebna bolja zaštita pacijenata
Prema njegovoj ocjeni, pravni okvir u Federaciji BiH relativno dobro uređuje prevenciju i kontrolu bolničkih infekcija, ali je ostvarivanje prava na naknadu štete znatno složenije.
Postojeći pravilnik predviđa obaveze zdravstvenih ustanova u pogledu praćenja i prijavljivanja infekcija, rada bolničkih komisija, edukacije zaposlenih i nadzora nad preventivnim mjerama.
Ipak, pacijenti koji pretrpe štetu često moraju prolaziti kroz dugotrajne sudske postupke kako bi dokazali odgovornost.
Mujkić smatra da bi trebalo jasnije urediti odgovornost zdravstvenih ustanova za propuste u sistemu prevencije i kontrole infekcija, unaprijediti pravila dokazivanja i preciznije definisati obavezu informisanja pacijenata.
Kao jedno od mogućih rješenja navodi i uvođenje obaveznog osiguranja zdravstvenih ustanova od profesionalne i institucionalne odgovornosti.
Broj prijavljenih infekcija i poteškoće u ostvarivanju prava na odštetu otvaraju šire pitanje sigurnosti pacijenata u zdravstvenom sistemu FBiH. Za osobe koje pretrpe posljedice infekcije tokom liječenja posebno je važno da imaju pristup dokumentaciji, jasnim informacijama i djelotvornim mehanizmima zaštite svojih prava.
