Grijanje na klimu može biti jedan od povoljnijih načina zagrijavanja stana, ali iznos računa zavisi od toga koliko toplote prostoru treba i koliko efikasno klima tu toplotu proizvodi. Za stan od 90 kvadrata, uz cijenu struje od 0,19 KM po kilovat-satu, okvirni trošak grijanja tokom sezone mogao bi biti oko 500 KM ako se koristi odgovarajući inverter uređaj, a stan ima solidnu izolaciju.
To je procjena, ne univerzalna cijena. Stan u srednjem dijelu zgrade, s dobrom stolarijom i izolovanim fasadnim zidovima, neće trošiti isto kao stan na posljednjem spratu, iznad podruma ili na uglu zgrade. Razliku prave i raspored prostorija, vanjska temperatura, željena temperatura u stanu te način na koji se klima koristi.
Da bi se troškovi različitih energenata mogli uporediti, potreban je zajednički okvir. U ovom primjeru računamo da stanu od 90 kvadrata tokom jedne sezone treba oko 9.000 kilovat-sati korisne toplote. To odgovara srednjem scenariju od oko 100 kilovat-sati po kvadratnom metru godišnje. Dobro izolovan stan može tražiti manje, dok loše izolovan može trošiti znatno više.
Koliko bi koštalo grijanje klimom?
Klima ne pretvara svaki potrošeni kilovat-sat struje u samo jedan kilovat-sat toplote. Kao toplotna pumpa, ona uz pomoć električne energije prenosi toplotu iz vanjskog zraka u prostor. Ako joj je sezonski koeficijent efikasnosti, odnosno SCOP, oko 3,5, to znači da za svaki potrošeni kilovat-sat električne energije tokom sezone prosječno isporuči oko 3,5 kilovat-sati toplote.
Za 9.000 kilovat-sati potrebne toplote, klima sa sezonskim faktorom 3,5 potrošila bi približno 2.570 kilovat-sati električne energije. Kada se to pomnoži s cijenom od 0,19 KM po kilovat-satu, račun za samu potrošnju klime iznosi oko 490 KM za sezonu.
U praksi se rezultat može kretati otprilike od 300 do 800 KM. Niži iznos je moguć u dobro izolovanom stanu i uz efikasnu klimu koja radi ravnomjerno. Viši trošak mogu imati stanovi s većim gubicima toplote, slabije dimenzionisanim uređajem ili klimom koja često radi u veoma hladnim uslovima. U procjenu nisu uključeni fiksni dijelovi računa za struju ni eventualna upotreba dodatnih grijalica.
Ovaj obračun pokazuje zašto sama cijena kilovat-sata nije dovoljna za procjenu troška. Važno je koliko kilovat-sati toplote stan traži, ali i koliko struje uređaj potroši da ih isporuči.
Poređenje s drvima, ugljem i peletom
Cijene ogrjeva se mijenjaju prema sezoni, mjestu kupovine i kvalitetu. Prema objavljenim cijenama za ovu sezonu, iscijepana drva iznose oko 165 KM po kubnom metru, lignit oko 265 KM po toni, mrki ugalj oko 297 KM po toni, dok se certificirani pelet prodaje za oko 820 do 850 KM po toni. Federalno ministarstvo trgovine evidentiralo je i različite cijene peleta u prodaji, uključujući ponude u Tuzlanskom kantonu.
Poređenje energenata nije jednostavno jer kubni metar drva, tona uglja i tona peleta nemaju jednaku energetsku vrijednost, a ni peći i kotlovi ne iskorištavaju gorivo jednako efikasno. U obzir treba uzeti i troškove prijevoza, skladištenja, čišćenja peći, dimnjaka i rada oko loženja. Ipak, okvirni obračun za istih 9.000 kilovat-sati korisne toplote daje približnu sliku:
Kod drveta po cijeni od 165 KM po prostornom metru, trošak bi mogao biti oko 1.100 KM, ako računamo da kubni metar suhih tvrdih drva daje približno 1.300 kilovat-sati korisne toplote u peći prosječne efikasnosti. Vlažnije drvo ili neefikasna peć povećali bi potrebnu količinu i trošak.
Kod uglja, uz cijenu mrkog uglja od 297 KM po toni, procjena je oko 750 KM za potrebnu korisnu toplotu, pod pretpostavkom da tona ima približno 5.500 kilovat-sati energije i da peć iskoristi oko 65 posto. Stvarna vrijednost zavisi od vrste i kvaliteta uglja, kao i od karakteristika ložišta.
Kod peleta po cijeni od 820 do 850 KM po toni, okvirni trošak bio bi oko 1.800 KM ako se računa približno 4.800 kilovat-sati energije po toni i efikasnost peći od oko 85 posto. Cijene u Tuzlanskom kantonu nisu jednake kod svih prodavača; u evidenciji Ministarstva za oktobar nalaze se, između ostalog, ponude od oko 750 KM u Gračanici i više od 800 KM za pojedine proizvode i prodajna mjesta.
Ovi iznosi služe za orijentaciju, a ne kao konačan račun za svako domaćinstvo. Posebno kod drva, količina vlage i način mjerenja mogu znatno promijeniti energetsku vrijednost kupljenog ogrjeva. Kod peleta razliku prave klasa, kvalitet i efikasnost peći. Kod uglja su važni vrsta uglja i karakteristike uređaja. U poređenje nisu uračunati nabavka i održavanje opreme, niti rad potreban za skladištenje i loženje.
COP i SCOP: šta znače brojevi na klimi?
COP je koeficijent koji pokazuje odnos između proizvedene toplote i potrošene električne energije u određenom trenutku i pod određenim uslovima. Ako klima ima COP 4, u tim uslovima isporučuje četiri kilovat-sata toplote za svaki kilovat-sat struje koji potroši. COP se mijenja s vanjskom temperaturom i režimom rada, pa ga ne treba tumačiti kao stalnu vrijednost za cijelu zimu.
Za procjenu grijanja važniji je SCOP, odnosno sezonski koeficijent učinka. On daje bolju sliku prosječne efikasnosti kroz sezonu, jer uzima u obzir različite uslove rada. Pri kupovini zato treba tražiti podatak o SCOP-u za klimatske uslove koji su što bliži našem području, kao i podatke o tome koliko toplote uređaj može isporučiti kada je napolju hladno.
Važno je pogledati i kapacitet grijanja pri niskim temperaturama, deklarisani raspon vanjske temperature za rad u režimu grijanja, energetsku klasu, buku, dostupnost servisa i garanciju. Sama oznaka „inverter“ ili visoka klasa u hlađenju ne govori dovoljno o tome koliko će klima biti dobra za grijanje.
Zašto inverter klima bolje odgovara grijanju?
Inverter klima prilagođava brzinu rada kompresora potrebnoj snazi. Kada prostor dostigne zadanu temperaturu, uređaj najčešće smanjuje snagu i nastavlja raditi mirnije, umjesto da se stalno potpuno isključuje i ponovo pokreće. To omogućava stabilniju temperaturu i može smanjiti nepotrebnu potrošnju.
Ipak, inverter tehnologija sama po sebi ne garantuje malu potrošnju. Važni su kvalitet uređaja, njegova veličina, efikasnost pri niskim temperaturama i podudarnost s prostorom koji treba grijati. Preslaba klima će raditi pod velikim opterećenjem i teško zagrijavati prostor, dok prevelik ili pogrešno postavljen uređaj može neujednačeno grijati stan.
Za 90 kvadrata jedna zidna klima često neće ravnomjerno zagrijati sve prostorije. Topao zrak se teško širi kroz hodnike i iza zatvorenih vrata, a prostorije udaljene od unutrašnje jedinice mogu ostati hladne. Nekad je bolje planirati dvije manje jedinice ili sistem koji odgovara rasporedu stana nego kupiti jednu snažnu klimu i očekivati da zagrije svaki kutak.
Mjesto postavljanja utiče na račun
Unutrašnju jedinicu treba postaviti tako da zrak može slobodno cirkulisati kroz glavnu prostoriju, a da mlaz ne puše direktno u mjesta gdje se duže boravi. Ako je klima u dnevnoj sobi, zatvorena vrata prema hodniku i spavaćim sobama ograničit će širenje toplote. Vanjska jedinica treba imati dobar protok zraka i biti postavljena u skladu s uputama proizvođača, uz stručnu montažu.
Na potrošnju utiče i održavanje. Prljavi filteri otežavaju protok zraka, pa uređaj može duže raditi da bi postigao zadanu temperaturu. Redovno čišćenje filtera i servisiranje prema preporuci proizvođača pomažu da klima radi kako je predviđeno.
Česta greška: paliti i gasiti klimu
Jedna od čestih navika je da se klima isključi čim ukućani izađu, a zatim uključi na visoku temperaturu po povratku. Tako se prostor naglo zagrijava, ali se zidovi, podovi i namještaj ne zagriju istom brzinom. Zrak može nakratko postati topao, dok zidovi ostaju hladni, pa prostor i dalje djeluje neugodno. Ako se prostor ohladi, klima mora uložiti više rada da ponovo zagrije i zrak i površine u prostoriji.
Kod inverter uređaja najčešće je bolje održavati umjerenu, približno stalnu temperaturu nego često gasiti i paliti uređaj. Kada niko nije kod kuće, može se zadati nešto niža temperatura, a po povratku je postepeno vratiti na željeni nivo. Koliko će takav režim tačno smanjiti potrošnju zavisi od izolacije, dužine odsustva i vanjske temperature, ali se izbjegava često vraćanje potpuno ohlađenog prostora na visoku temperaturu.
Grijanje na klimu za stan od 90 kvadrata može biti finansijski povoljno, posebno kada je stan dobro izolovan, uređaj odgovarajuće snage i korištenje ravnomjerno. U ovom modelu trošak od oko 490 KM za sezonu niži je od okvirnih troškova grijanja na drva, ugalj i pelet. Konačan rezultat, međutim, zavisi od konkretne klime, kvaliteta ogrjeva, efikasnosti peći i toplinskih gubitaka stana.
Obračun je okviran: za poređenje je korištena potreba od 9.000 kWh korisne toplote, cijena struje od 0,19 KM/kWh i pretpostavljene efikasnosti uređaja i goriva. Stvarni troškovi mogu odstupati prema izolaciji, vremenskim uslovima, lokalnim cijenama i kvalitetu energenta.
