Zašto sat nosimo na lijevoj ruci? Jedan rat promijenio je navike koje imamo i danas

Zašto sat nosimo na lijevoj ruci i kako je ovaj modni dodatak postao dio svakodnevnog života? Odgovor se krije u praktičnim potrebama vojnika, ali i u navikama koje su se razvijale tokom proteklog stoljeća. Iako danas ručne satove podjednako nose muškarci i žene, nekada su oni bili uglavnom namijenjeni ženama, dok su muškarci vrijeme provjeravali na džepnim satovima.

Takva podjela počela se mijenjati krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada su vojnici shvatili da je sat na zapešću znatno praktičniji od onog koji moraju vaditi iz džepa.

Prema podacima Muzeja Seiko, britanski vojnici koristili su ručne satove još tokom Drugog burskog rata, koji je trajao od 1899. do 1902. godine. Međutim, tek je Prvi svjetski rat doveo do njihove šire upotrebe među muškarcima.

Kako je Prvi svjetski rat popularizirao ručne satove?

Tokom Prvog svjetskog rata, od 1914. do 1918. godine, precizno mjerenje vremena postalo je izuzetno važno za koordinaciju vojnih aktivnosti. Vojnici su morali pratiti naređenja, usklađivati kretanje i izvršavati zadatke u tačno određenim trenucima.

Džepni satovi u takvim okolnostima nisu bili praktični. Za provjeru vremena bilo ih je potrebno izvaditi iz džepa, dok je ručni sat omogućavao da vojnik jednim pogledom provjeri vrijeme, bez prekidanja aktivnosti.

Proizvođači su zato počeli izrađivati satove prilagođene ratnim uslovima, s čvršćim kućištima i dodatnom zaštitom brojčanika.

Jedan od takvih primjeraka danas se čuva u Australskom ratnom memorijalu. Riječ je o satu vojnika Arthura Marshalla Nicholsona, izrađenom između 1915. i 1917. godine, koji je imao metalnu mrežicu preko brojčanika radi zaštite od oštećenja tokom boravka na ratištu.

Nakon završetka rata, brojni vojnici nastavili su nositi ručne satove i u civilnom životu. Time su postepeno nestajale predrasude da je riječ isključivo o ženskom modnom dodatku, a sat na zapešću postao je simbol praktičnosti.

Zašto sat nosimo na lijevoj ruci, a ne na desnoj?

Razlog zbog kojeg većina ljudi nosi sat na lijevoj ruci prvenstveno je povezan s činjenicom da su većina stanovništva dešnjaci.

Desna ruka koristi se za pisanje, rukovanje alatima i brojne druge svakodnevne aktivnosti, pa je sat na lijevoj ruci manje izložen udarcima, ogrebotinama i oštećenjima.

Važan je i položaj krunice, malog točkića na kućištu kojim se kod klasičnih satova podešava vrijeme i navija mehanizam.

Kod većine modela krunica se nalazi na desnoj strani kućišta. Kada je sat na lijevom zapešću, dešnjaci je mogu jednostavnije koristiti desnom rukom.

Ovakav raspored zadržan je i kod modernih satova, iako mnogi današnji modeli više ne zahtijevaju ručno navijanje.

Za ljevake je često praktičnije da sat nose na desnoj ruci, a ne postoji pravilo koje propisuje na kojem se zapešću sat mora nositi.

Prvi svjetski rat tako je značajno doprinio prelasku s džepnih na ručne satove, dok je navika nošenja na lijevoj ruci prvenstveno rezultat praktičnosti i prilagođavanja svakodnevnim aktivnostima.

pročitajte i ovo