Federalni ministar Adnan Delić otvorio je temu o kojoj se godinama govori, ali rijetko javno. Zloupotreba bolovanja, koja je postala gotovo uobičajna praksa, danas pogađa sve, od poslodavaca do radnika, a najviše one kojima je bolovanje zaista potrebno.
Ministar navodi da su nedavno primili molbu grupe žena, onkoloških pacijentica koje se liječe od karcinoma dojke. One traže zaštitu upravo zbog prepreka na koje nailaze kada pokušaju ostvariti pravo na bolovanje. Njihova iskustva pokazuju koliko je neodgovorno korištenje bolovanja pojedinaca dovelo do nepovjerenja i prema najtežim pacijentima. Umjesto razumijevanja i podrške, često ih dočekuju sumnja i dodatne provjere.
Primjeri zloupotreba dobro su poznati svima. Otvaranje bolovanja pa odlazak na putovanja, korištenje bolovanja kao izraz prkosa ili situacije u kojima pojedinci dok su na bolovanju obavljaju privatne poslove. U takvom odnosu jedni gube povjerenje, drugi gube prava, a posljedice osjećaju i radnici i poslodavci i cijela zajednica.
U javnom sektoru svako neosnovano bolovanje uzima sredstva iz budžeta i usporava rad institucija, što građani osjete kroz duže čekanje na rješenja i usluge. U privatnom sektoru posljedice su još izraženije. Svako nenamjensko bolovanje znači pad produktivnosti i dobitka, što kod poslodavaca stvara sumnju i prema opravdanim slučajevima, a to najviše pogađa one koji bolovanje zaista trebaju.
Ministar naglašava da o ovoj temi treba govoriti otvoreno, ne da bi se prozivalo, nego da bi se pozvalo na odgovornost i zaštitila prava onih kojima bolovanje predstavlja neophodnost, a ne privilegiju. Navodi i podatke iz interne revizije bolovanja u Ministarstvu. Tokom 2024. godine iskorištena su 2.252 dana bolovanja, što je prosječno 25 dana po zaposlenom. U prvih šest mjeseci 2025. godine zabilježeno je 1.125 dana bolovanja, prosječno 12,5 dana po osobi. Poseban je problem veliki broj kratkih i učestalih bolovanja koja, kako kaže, ne prate medicinsku logiku i narušavaju efikasnost rada.
Ministar ističe da radna obaveza mora opravdati platu, te da se u svom radu vodi ličnim primjerom. Dolazi prvi, prijavljuje se kao i svaki drugi zaposlenik i radi ono što i od drugih očekuje.
Zloupotreba bolovanja, poručuje, nije prevara prema poslodavcu nego prema ljudima koji se bore sa stvarnim zdravstvenim problemima. To je teret koji na kraju uvijek padne na društvo, ali i na one koji takvu zloupotrebu čine.
Umjesto novih propisa, smatra ministar, potrebna je veća lična odgovornost, prije svega prema sebi, a zatim prema zajednici u kojoj živimo.
