Generaciju Z često prati tvrdnja da želi manje raditi, više slobodnog vremena i bolje uslove na poslu. Međutim, podaci s tržišta rada pokazuju sasvim drugačiju sliku – mladi nisu manje zainteresovani za posao, već imaju drugačija očekivanja od radnog mjesta.
Rasprave o četverodnevnoj radnoj sedmici, radu od kuće, fleksibilnom radnom vremenu i boljoj ravnoteži privatnog i poslovnog života često se koriste kao argument da mlađe generacije nisu spremne raditi kao njihovi roditelji.
Ipak, istraživanja iz Njemačke pokazuju da za takvu tvrdnju nema mnogo osnova. Enzo Weber iz Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB) navodi da dostupni pokazatelji ne potvrđuju stereotip prema kojem je Generacija Z nezainteresovana za rad.
Sve više mladih na tržištu rada
Jedan od najvažnijih pokazatelja je upravo učešće mladih na tržištu rada.
Prema podacima IAB-a, između 2015. i 2025. godine udio mladih koji rade ili aktivno traže posao povećan je za više od sedam procentnih poena.
Među osobama od 20 do 24 godine njih 77 od 100 danas je zaposleno ili aktivno traži zaposlenje. To je, prema analizi, najveći udio zabilježen u posljednjih nekoliko decenija.
Ni podaci o radnom vremenu i promjenama posla ne ukazuju na to da su mladi manje posvećeni poslu od prethodnih generacija.
I studenti sve češće rade
Rast zaposlenosti posebno je vidljiv među studentima.
Od 2015. do 2023. godine stopa aktivnosti studenata u dobi između 20 i 24 godine povećana je za više od 19 procentnih poena i dostigla 56 posto.
Sličnu sliku daje i studija „Mladi u Njemačkoj 2026“, provedena na više od 2.000 ispitanika između 14 i 29 godina. Rezultati ukazuju na visoku spremnost mladih za rad, uprkos ekonomskim i društvenim izazovima s kojima se suočavaju.
Mladi ne odbijaju posao, već traže bolje uslove
Ono što se promijenilo nisu nužno radne navike, već očekivanja.
Generacija Z veću pažnju posvećuje fleksibilnom radnom vremenu, mogućnosti samostalnijeg odlučivanja i ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Na takve stavove utjecala su i iskustva tokom pandemije, širenje rada od kuće, ali i promjene na tržištu rada na kojem u brojnim sektorima nedostaje kvalifikovanih radnika.
Zbog toga želja za fleksibilnijim radnim uslovima ne mora značiti i manju želju za radom.
Podaci, zapravo, pokazuju da je slika Generacije Z kao generacije koja „ne želi raditi“ prije stereotip nego realan prikaz njenog ponašanja na tržištu rada. Mladi žele raditi, ali istovremeno sve jasnije postavljaju pitanje pod kojim uslovima žele graditi svoju karijeru.
