Semir Efendić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu oglasio se o aktuelnim pitanjima koja se odnose na razvoj gasne infrastrukture u Bosni i Hercegovini, iznoseći oštre kritike na račun posljednjih odluka i poteza u tom sektoru.
U svojoj reakciji naveo je da se, prema njegovom mišljenju, radi o procesu koji istovremeno predstavlja energetsku kolonizaciju, narušavanje Dejtonskog sporazuma, obmanu i poniženje.
Efendić je posebno ukazao na preusmjeravanje postojećeg gasovoda, izmjene vezane za Zakon o Južnoj interkonekciji, uključivanje privatnih kompanija u cijeli proces, ali i na, kako tvrdi, planove koji podrazumijevaju gašenje domaćih termoelektrana te ustupanje Međunarodnog aerodroma Sarajevo stranim investitorima.
Govoreći o istočnom gasovodu, podsjetio je da je Bosna i Hercegovina još osamdesetih godina dobila gas iz pravca Srbije preko Zvornika, kada su gasificirani Sarajevo i Zenica. Prema njegovim riječima, novi ugovor koji je u ime Sarajevogasa Istočno Sarajevo potpisao Nedeljko Elek mogao bi imati ozbiljne posljedice.
Efendić tvrdi da se postojeći gasovod sada usmjerava prema sjeveru Republike Srpske, na pravcu Zvornik, Banja Luka, Bosanski Novi, te upozorava da bi, nakon realizacije tog projekta, Sarajevo i Zenica mogle ostati bez prirodnog gasa iz istočnog pravca jer postojeća infrastruktura nema dovoljan kapacitet za oba smjera.
Dodaje da je upravo zbog ovakvih situacija Aneksom 9 Dejtonskog sporazuma bilo predviđeno formiranje korporacija na državnom nivou, koje bi bile nadležne za izgradnju javne transportne infrastrukture. Smatra da se usvajanjem Zakona o Južnoj interkonekciji u Federaciji BiH odstupa od tog principa, čime se, kako navodi, omogućava Republici Srpskoj da preusmjeri stari gasovod.
Tvrdnje da Federacija BiH mora izgraditi Južnu interkonekciju do 2028. godine zbog zabrane uvoza ruskog gasa Efendić odbacuje, ocjenjujući ih kao obmanu.
Prema njegovom stavu, istočni gasovod preko Zvornika već je povezan s Turskim tokom, Bugarskom i Mađarskom, zbog čega se gas može nabavljati i iz tog pravca, ne nužno iz Rusije, nego i iz drugih izvora, poput Azerbejdžana, ukoliko bi se to ugovorilo. Ističe i da se pitanje kapaciteta tog gasovoda trebalo rješavati na državnom nivou, u dogovoru sa Srbijom.
Osvrćući se na Južnu interkonekciju, Efendić navodi da je projekt prvobitno trebao realizirati BH Gas, ali da je, nakon protivljenja Dragana Čovića, novim zakonom taj posao preusmjeren na privatnu kompaniju.
Tvrdi da je riječ o politički i lobistički vođenom procesu, u kojem su, prema njegovim navodima, sinhronizovano djelovali lobisti povezani s HDZ-om i Miloradom Dodikom, uz podršku američke ambasade u Sarajevu i, kako kaže, naivnih bošnjačkih političara.
Izrazio je i sumnju da iza nove firme stoji izraelski biznismen Amir Gross Kabiri. Kao argument za takve sumnje naveo je detalje poput crne boje u logotipu firme, koju povezuje s Kabirijevim ranijim poslovnim brendovima i vizuelnim identitetom njegovih prostora.
Najozbiljnijim problemom Efendić smatra, kako tvrdi, planirano gašenje blokova Elektroprivrede BiH. Navodi da bi dvije termoelektrane, u Kaknju i Tuzli, bile ugašene, a umjesto njih izgrađene dvije privatne termoelektrane na gas, istog kapaciteta, koje bi bile priključene na postojeću mrežu.
Prema njegovim tvrdnjama, takav razvoj događaja značio bi da bi oko 750 hiljada kupaca Elektroprivrede BiH postalo ovisno o Južnoj interkonekciji, pri čemu bi električna energija bila višestruko skuplja od sadašnje i potpuno vezana za uvozni gas koji preko terminala na Krku stiže brodovima.
Efendić dalje navodi da bi finansiranje tog projekta moglo biti povezano s Međunarodnim aerodromom Sarajevo, za koji tvrdi da ga investitori žele koristiti kao kolateral za kredite potrebne za izgradnju gasovoda.
Istakao je da aerodrom ostvaruje značajnu godišnju dobit i raspolaže desetinama miliona maraka na računima, te poručio da ova institucija nema nikakvu vezu s projektom gasifikacije.
Na kraju je ocijenio da je apsurdno to što Republika Srpska, kako kaže, vlastitim kapacitetima gradi gasovod koristeći infrastrukturu koju je nekada izgradio Energoinvest, dok Federacija BiH isti posao prepušta stranoj privatnoj firmi.
Prema njegovim riječima, riječ je o podjeli države na terenu, uz mogućnost da se kroz takve projekte državna imovina koristi suprotno odlukama Ustavnog suda BiH.
Efendić smatra da se cijeli proces pokušava provesti uz kršenje Dejtonskog sporazuma, te tvrdi da su na to pristale gotovo sve političke stranke u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, osim Stranke za Bosnu i Hercegovinu.
