Zabilježen je novi pomak u odnosu eura i dolara, pri čemu evropska valuta nastavlja jačati zbog sve slabijeg povjerenja u američku valutu.
Vrijednost eura sada prelazi 1,20 dolara, što je najviši nivo u posljednje četiri godine. Tokom prošle godine euro je ojačao za oko 13 posto, što predstavlja njegov najveći godišnji rast još od 2017. godine. Ovakvo kretanje ponovo je u fokusu javnosti nakon što je potpredsjednik Evropske centralne banke Luis de Guindos ranije upozorio da jačanje eura može dostići takozvani „prag bola“.
Još u septembru prošle godine euro se približio vrijednosti od 1,20 dolara, nakon perioda slabljenja izazvanog jačanjem američke valute. Prije godinu dana odnos eura i dolara bio je gotovo izjednačen, ali je evropska valuta ojačala zahvaljujući fiskalnim poticajima Njemačke, kao najveće ekonomije eurozone.
Posmatrano dugoročno, trenutni kurs od oko 1,20 dolara po euru tek je nešto iznad prosjeka zabilježenog od uvođenja eura 1999. godine. Ipak, to je i dalje znatno niže u odnosu na rekordnih 1,60 dolara iz 2008. godine.
Među ključnim razlozima jačanja eura navode se trgovinska politika Sjedinjenih Američkih Država, američki planovi vezani za Grenland, kao i potezi Federalnih rezervi. Dodatni pritisak na dolar stvorile su i špekulacije o mogućoj zajedničkoj intervenciji SAD-a i Japana s ciljem zaustavljanja pada vrijednosti japanskog jena.
Uprkos tome, američki predsjednik Donald Trump ocjenjuje da je trenutna vrijednost dolara vrlo dobra.
Jačanje eura dodatno podstiču i napori unutar eurozone usmjereni na jačanje sigurnosti i dugoročnog ekonomskog rasta, posebno u Njemačkoj, kao i strategije diverzifikacije, odnosno smanjenja oslanjanja na dolar.
Ipak, analitičari ističu da jačanje eura ne znači da će on u skorije vrijeme preuzeti ulogu dominantne svjetske valute. Dolar i dalje čini oko 60 posto globalnih deviznih rezervi, dok se udio eura kreće oko 20 posto.
Predsjednica Evropske centralne banke Christine Lagarde smatra da nestabilna ekonomska politika SAD-a može otvoriti prostor za jačanje međunarodne uloge eura, ali naglašava da je za to neophodno dovršiti reforme finansijske arhitekture eurozone, navodi Reuters.
Šta to znači za BiH?
Ukratko, jačanje eura u odnosu na dolar za Bosnu i Hercegovinu ima i pozitivne i negativne posljedice, a najviše se osjeti kroz cijene, izvoz i zaduženja.
Bosna i Hercegovina je snažno vezana za euro jer je konvertibilna marka fiksirana za euro, pa svako jačanje eura automatski znači i jaču marku u odnosu na dolar. To građanima i privredi donosi određene koristi, ali i nove izazove.
Pozitivna strana je što roba i energenti koji se plaćaju u dolarima, poput nafte, gasa ili određenih sirovina, mogu biti nešto jeftiniji. Ako dolar slabi, uvoz iz zemalja koje posluju u dolarima postaje povoljniji, što može ublažiti pritisak na cijene goriva i inflaciju. Također, dugovi koji su vezani za dolar postaju relativno lakši za otplatu.
S druge strane, jači euro i marka mogu otežati izvoz bh. proizvoda na tržišta izvan eurozone, posebno u zemlje koje posluju u dolarima. Bh. roba tada postaje skuplja stranim kupcima, što može smanjiti konkurentnost izvoznika, naročito u metalnoj, drvnoj i prerađivačkoj industriji.
Za građane koji primaju doznake iz inostranstva, efekti zavise od zemlje iz koje novac dolazi. Doznake iz eurozone ostaju stabilne, dok one iz SAD-a ili drugih zemalja koje koriste dolar mogu vrijediti nešto manje kada se prebace u marke.
U kontekstu javnih finansija, BiH nema veliku autonomiju u monetarnoj politici zbog valutnog odbora, pa se promjene na globalnom tržištu valuta ne mogu amortizirati domaćim mjerama. To znači da zemlja preuzima i dobre i loše efekte jačanja eura bez mogućnosti prilagođavanja kursa.
Sve u svemu, jačanje eura za BiH donosi blago olakšanje kroz jeftiniji uvoz i stabilnost valute, ali istovremeno povećava pritisak na izvoznike i dodatno naglašava zavisnost domaće ekonomije od kretanja u eurozoni.
