Dok se u pekarama kifla od deset grama prodaje po 45 feninga, kilogram pšenice u polju vrijedi i manje od toga.
Poljoprivrednici u Bosni i Hercegovini suočeni su s otkupnim cijenama koje ne pokrivaju ni osnovne troškove proizvodnje, a otkupna sezona je već počela i to bez definisane cijene, piše Akta.ba.
Prema nezvaničnim informacijama, ponuđena cijena kreće se između 32 i 36 feninga po kilogramu, što je daleko ispod minimalne ekonomske isplativosti. Proizvođači upozoravaju da takva praksa direktno ugrožava opstanak domaće proizvodnje.
“Ako znamo da se iz kilograma pšenice dobije oko 80% brašna, jasno je da nema logike da taj isti kilogram vrijedi koliko i jedna kifla. To nije srazmjer, to je nepravda”, kaže proizvođač Mustafa Gradaščević.
Ispred mlinova formiraju se kolone traktora, ali konkretna cijena i dalje nije potvrđena. Mlinari pravdaju sve niže otkupne cijene stanjem na regionalnom tržištu, dok nadležni na višim nivoima poručuju da nemaju alate za direktnu intervenciju.
Predstavnici Udruženja poljoprivrednika Semberije i Majevice najavljuju nove proteste, ukoliko ne dođe do korekcije otkupne cijene. Ovoga puta, kažu, neće blokirati samo granične prelaze već i ulaze u gradove.
“Ovdje nije riječ samo o tržištu. Država mora štititi domaću proizvodnju. Bez kontrole, bez jasnih mehanizama, samo se produbljuje gubitak”, navodi predsjednik Udruženja, Savo Bakajlić.
Udruženja pekara i mlinara, iako su ranije iskazala spremnost da daju izjave, do zaključenja teksta nisu željela komentarisati aktuelnu situaciju.
“Ne znamo još ništa konkretno, čekamo da mlinari odrede cijenu kratko kaže proizvođač Cvijetin Milinković.
Iako pšenica jeste berzanska roba, ekonomisti ističu da države širom Evrope upravo zato imaju jasne politike zaštite – kroz robne rezerve, subvencije i unaprijed dogovorene otkupne cijene.
“Mi imamo vlast koja tržište koristi kao izgovor za nečinjenje. U većini evropskih zemalja država dogovara otkupne cijene, reguliše rezerve i štiti svoje proizvođače. Kod nas država ne gradi tržište, već ga prepušta bez ikakvog nadzora”, upozorava profesor Aleksa Milojević.
Iz Ministarstva poljoprivrede RS-a poručuju da je jedino moguće djelovati kroz pravilnike i podsticaje, ali ne i direktno određivati cijene.
Dok poljoprivrednici najavljuju radikalnije mjere, a traktori i dalje čekaju ispred silosa, odgovor države i dalje izostaje. Ekonomisti upozoravaju ako se ovakva praksa nastavi, domaća proizvodnja će nestati, a vlastiti hljeb postati luksuz.
