Nedostatak sna povećava rizik od brojnih zdravstvenih problema, uključujući dijabetes, bolesti srca, gojaznost i depresiju, navodi američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti.
Jedan od najpoznatijih primjera ekstremnog nespavanja zabilježen je 1963. godine, kada je tada 17-godišnji Randy Gardner ostao budan 11 dana i 25 minuta, u okviru školskog projekta u Kaliforniji. Time je postavio svjetski rekord, ali Guinnessova knjiga rekorda od 1997. godine više ne prihvata ovakve prijave zbog, kako su naveli, ozbiljnih opasnosti povezanih s uskraćivanjem sna, piše Live Science.
Stručnjaci ističu da je san ključan za izvršne, emocionalne i tjelesne funkcije organizma. Odraslim osobama je potrebno između šest i osam sati sna dnevno, ali mnogi, posebno studenti, ostaju budni i po 24 sata bez prekida.
Prema riječima dr. Orena Cohena, specijaliste za medicinu spavanja iz bolnice Mount Sinai u New Yorku, nakon 24 sata bez sna postaje teško razlikovati budnost od sna. Iako osoba izgleda budno, u mozgu se javljaju signali koji ukazuju da se nalazi na granici između sna i budnosti.
Taj fenomen naziva se mikrosan. U takvim epizodama mozak nesvjesno prelazi u kratkotrajno stanje sna, što može dovesti do pada koncentracije, gubitka pažnje pa čak i halucinacija. Dr. Alon Avidan, direktor Centra za poremećaje spavanja na Univerzitetu Kalifornija, navodi da je gotovo nemoguće da neko ostane budan sedmicama bez makar kratkih epizoda sna.
Hronični nedostatak sna smatra se toliko štetnim da je, prema mišljenju stručnjaka, neetično namjerno ga proučavati na ljudima. Prisilno uskraćivanje sna koristi se i kao oblik psihološkog mučenja.
Postoje, međutim, podaci o rijetkoj genetskoj bolesti poznatoj kao fatalna porodična nesanica. Osobe s ovom mutacijom imaju abnormalno nakupljanje proteina u mozgu, što dovodi do progresivnog pogoršanja sna i na kraju do smrtnog ishoda. Većina oboljelih umire u prosjeku u roku od 18 mjeseci.
Istraživanja na životinjama pokazala su da su pacovi bez sna izdržavali između 11 i 32 dana prije nego što bi uginuli. Studija objavljena 2019. godine u časopisu Nature and Science of Sleep pokazala je da ljudi mogu održavati relativno normalan nivo budnosti do 16 sati, ali nakon toga dolazi do naglog pada pažnje, posebno kod osoba koje pate od hronične nesanice.
Već 24 sata bez sna utiče na koordinaciju pokreta slično kao 0,1 posto alkohola u krvi. Posljedice uključuju usporene reakcije, otežan govor, slabiju sposobnost donošenja odluka, oslabljeno pamćenje, razdražljivost te slabiji vid i sluh, navodi Cleveland Clinic.
Nakon 36 sati bez sna dolazi do porasta markera upale u krvi, hormonskog disbalansa i usporavanja metabolizma. Nakon 72 sata javljaju se anksioznost, depresija, halucinacije i ozbiljne poteškoće s izvršnim funkcijama.
Nedostatak sna utiče i na radnu sposobnost. Istraživanja su pokazala da povećava rizik od grešaka kod ljekara, dok su specijalizanti hirurgije nakon 26-satne smjene pokazali veću impulsivnost i sporije kognitivne procese.
Radnici u smjenama posebno su izloženi riziku, jer često nemaju stabilan ritam spavanja i prisiljeni su spavati tokom dana, što je u suprotnosti s prirodnim biološkim ritmom čovjeka.
Stručnjaci upozoravaju da se nedostatak sna ne može jednostavno nadoknaditi vikendom. Manjak sna je kumulativan i stvara takozvani „dug sna“. Prema dr. Avidanu, za svaki izgubljeni sat sna potrebno je čak osam sati sna kako bi se organizam oporavio.
Dodatni problem je što ljudi često nisu svjesni koliko im je koncentracija oslabljena. Kao i kod alkohola, osoba može misliti da funkcioniše normalno, iako joj je sposobnost rasuđivanja i fokusiranja znatno smanjena.
