Litijum na Majevici. Rudarenje. Iskopavanje. Peticije. Petog juna, na Svjetski dan zaštite okoliša, podsjećamo se da priroda više nije nešto što samo promatramo. Ona je već godinama pod opsadom. A ako pitate stanovnike Tuzle i okolnih mjesta, oni će vam reći da ta opsada ima ime: litijum. U srcu Majevice, gdje se priroda vjekovima branila sama, sada je na ispitu i naša savjest.
Majevica: planina koja brani sama sebe
Planovi za iskopavanje litijuma na Majevici, planinskom lancu koji povezuje Tuzlanski kanton i dijelove Republike Srpske, podigli su na noge građane i ekološka udruženja s obje strane entitetske linije. Oni tvrde da će eksploatacija ovog metala uništiti vodne resurse, biljni i životinjski svijet te zauvijek narušiti krajolik koji je desetljećima bio oaza za bijeg od gradske buke. U vrijeme kada svijet priča o zelenoj tranziciji, Bosna i Hercegovina bi mogla da zakorači u novo poglavlje ekološke destrukcije, sve pod krinkom energetske nezavisnosti.
Gradsko vijeće Tuzle je krajem aprila 2025. godine uputilo očitovanje Specijalnom izvjestitelju Ujedinjenih nacija za ljudska prava i klimatske promjene, izražavajući duboku zabrinutost zbog najavljene eksploatacije litijuma u regiji Majevice. U dokumentu se upozorava na ozbiljne prijetnje po ljudska prava, zdravlje i životnu sredinu koje bi ovakav projekt mogao izazvati, ako se nastavi bez stroge kontrole i uključivanja javnosti.
Klimatske promjene: Ako ih ne vidite, ne znači da nisu tu
Možda ne osjećamo svaki dan toplotne valove, ali promjene su već tu. Prosječna temperatura u BiH porasla je za više od 1,5 stepeni u posljednjih stotinu godina. To možda zvuči kao sitnica, ali u prirodnim ciklusima to je tektonska promjena. Svi znamo kako izgleda zima koja to više nije, proljeće koje preskoči samo u ljeto, i jesen koja ne zna kada treba početi. A kad priroda izgubi ritam, počinju poplave, klizišta, suše, ekstremne vremenske prilike koje ne biraju čije će dvorište uništiti.
Poplave, odroni i kamenolomi: Zaboravljeni dokazi nepažnje
Primjer Jablanice iz oktobra 2024. godine, gdje se cijelo selo Zlate gotovo izbrisalo s karte nakon bujičnih poplava, ostaje bez odgovora. Sumnje da je sve moglo biti spriječeno, da je kamenolom iznad sela imao ulogu u pokretanju klizišta, još uvijek su samo to sumnje. Ipak, nije li činjenica da nemamo rezultat istrage dovoljan signal da nešto nije uredu? Da zakoni čuvaju investitora, ali ne i zemlju po kojoj hodamo?
Ilegalna gradnja i uništavanje šuma: rane koje sami otvaramo
Dok se u planinama tragom novca ruje zemlja, u podnožjima istih tih planina niču betonske konstrukcije bez dozvola. Krčenje šuma postalo je ne samo navika već i unosan biznis. U Federaciji BiH se godišnje izgubi na desetine hiljada kubika drvne mase nezakonitim putem. A svako posječeno stablo manje znači i jedno korijenje manje koje upija kišu, štiti tlo i čini da se ne klizimo niz brdo pri prvoj jačoj kiši.
Kada more naraste, i nama u brdu prijeti
Globalno zagrijavanje nije neka apstraktna prijetnja koja će pogoditi tropske otoke. More se od 1920-ih do danas podiglo za gotovo 20 centimetara. To znači da će milioni ljudi morati napustiti obale, a klimatske migracije će postati novo globalno pitanje. A kad milioni krenu u pokret, ni mi nećemo ostati po strani. Već sada smo svjedoci da klima mijenja ekonomije, poljoprivredu, zdravlje i sigurnost. Bosna i Hercegovina, iako bez mora, nije izolovan otok.
Zašto nas tek katastrofa probudi?
Možda je najteže priznati da se promjena svijesti ne dešava preko noći. Tek kad se rijeka izlije, kad se zemlja pokrene, kad neko izgubi dom, tada, i samo tada, priroda postaje vijest. Do tada živimo u ritmu svakodnevice, zatvoreni između betona i ekrana, a vani tiho nestaju drveća, izvori, pčele i hlad. I zato Svjetski dan okoliša nije apel da se sve promijeni, nego da se barem pogled podigne. Prema brdu koje volimo samo kad se vidi sa balkona. Prema vodi koja teče samo dok ne presuši. Prema sebi, jer s prirodom nestajemo i mi.
Kuda idemo i možemo li drugačije?
Možda ne možemo pojedinačno zaustaviti rudarenje litijuma ili podići branu pred sljedeću poplavu, ali možemo se informisati, pitati, tražiti odgovore. Možemo biti glasni kad se čuje samo šum kapitala, i prisutni kad priroda zove u pomoć.
Svjetski dan zašite okoliša nije samo datum u kalendaru, već prilika da se preispitamo kao građani, roditelji, komšije. Kuda idemo i čije ćemo tragove ostaviti u blatu kad voda naiđe?
