Stanovnici Đurđevika i Starog Đurđevika godinama su se vodom snabdijevali s izvorišta Sinac Rijeka koje je izgrađeno 1975. godine i kojim su samostalno upravljali.
Međutim, zbog sve većeg broja domaćinstava priključenih na ovaj sistem i nedovoljnih količina vode, izvorište je često presušivalo.
Nadležnost nad izvorištem, sredinom prošle godine preuzelo je preduzeća Vodovod i Kanalizacija Živinice. Od tada, tvrde mještani redukcije su stalne, vode nema po nekoliko sedmica, sve do jesenskih kiša kada se nivo vodostaja djelimično normalizuje.
„Ja vode nemam od proljeća, kaže redukcija, pa nek je redukcija. Slažem se, nema vode, redukcija je, ali ja nemam ni kapi. Jutros se nemam čim umit.“ navodi Hatidža Humić, mještanka Đurđevika.
“Vodu sam zadnji put imao na česmi kurban bajram kad je bio, to je bilo oko maja. Poslije toga nisam imao vodu nikako, što se tiče gradskog vodovoda odnosno Sinac Rijeka i Đurđevički vodovod (nazivi izvorišta). „Ondje u komšiluku imamo bunare dubine 4,5,6 metara, u ljetnim uslovima i oni su presušili. Odemo kod komšije, naspem par kanistera, kada potrošim ponovo odem.“ dodaje Mirsad Taletović, mještanin Đurđevika.
„Nikad za pet mjeseci od bajrama nisam oprala veš, peru mi komšinica i sestra koje imaju bunar. „Za to mjeseci nikada se nisam istuširala od bajrama, osim kante i lončarenja, ko u 11. vijeku.“ kazuje Rahima Muminović, mještanka Đurđevika.
Prema riječima mještana, 2026. godina bila je najteža kada je riječ o vodosnabdijevanju, jer su duže od šest mjeseci bili suočeni s nestašicom pitke i tehničke vode.
Zbog toga su brojna domaćinstva primorana kupovati vodu u cisternama kapaciteta od tri, pet ili deset kubika. Kako navode, za samo tri kubika vode, koliko jedno domaćinstvo potroši za približno sedam dana, izdvajaju i do 80 KM, uključujući troškove prijevoza.
Zbog toga, jedino rješenje za njihov dugogodišnji problem vide u potpunoj rekonstrukciji izvorišta ili otvaranju novog, čime bi se omogućile veće količine vode i stabilnije snabdijevanje.
„Naši glavni zahtjevi koji su usmjereni za naredni period prevashodno jesu iznalaženje finansijskih sredstava za financiranje, izgradnje kompletnog vodovoda Sinac Rijeka. Projektna dokumentacija za navedeni vodovod postoji, planirano je oko 4,5 miliona KM za taj projekat, dio projekta je već urađen, dobar dio tek slijedi, međutim glavni problem u svemu tome jesu finansijska sredstva.“ kazao je Edis Trumić, mještanin Đurđevika.
Iz Gradske uprave Živinice ističu da su prethodnih godina uložena značajna finansijska sredstva u istraživanje novih izvorišta vode i izgradnju bušotina, ali da je problem u Đurđeviku kompleksan i zahtjeva sistemska rješenja.
„Mi trenutno imamo situaciju da vodovod nema satove u Đuževiku, da niko ne plaća vodu, da ne postoji način kontrole racionalne potrošnje vode. Ja sam ljetost u najvećem suši obišao te vodozahvate, Problem je što jednostavno izvorišta presuše. Ne postoje dovoljne količina vode koje bi se mogle ravnomijeno rasporediti da naši građani imaju kontinuirano snadbijevanje 24 kroz 7, 30, 65 dana.“ naveo je Began Muhić, gradonačelnik Živinica.
Okupljeni građani tvrde da vodovodni sistemi Sinac Rijeka i Stari Đurđevik nisu obuhvaćeni kreditnim sredstvima Evropske unije, niti sredstvima Vlade Tuzlanskog kantona namijenjenim rješavanju problema vodosnabdijevanja na području Živinica.
Ističu da je Đurđevik izostavljen iz planiranih ulaganja, zbog čega će biti potrebno pronaći alternativne izvore finansiranja kako bi se osiguralo dugoročno rješenje ovog problema. Do tada, mještani su primorani da sami rješavaju problem sa vodosnabdijevanjem.
„Ukoliko izostane reakcija Gradske uprave i Gradskog vijeća, ukoliko se ne pronađu budžetska ili kreditna sredstva za finansiranje vodovoda, mi ćemo i dalje nastaviti vršiti pritisak, da ne kažem drugačije i na Gradsku upravu i na Gradsko vijeće putem mirnih okupljanja, jer vjerujte da je i mještanima Starog Đurđevika voda došla do grla.“ dodaje Trumić.
Muhić naglašava da je za trajno rješavanje problema vodosnabdijevanja u Đurđeviku potreban sistemski pristup, koji podrazumijeva velika finansijska ulaganja i realizaciju aktivnosti tokom više godina.
„Zašto nismo Đurđevik obuhvatili ovim projektom zajedno sa Gradom? U tom momentu naši finansijeri Evropska banka za obnovu i razvoj i naši donatori i EU su samo insistirali da preduzeće tj Javno preduzeće koje kontroliše vodovod to područje se može uzeti u rekonstrukciju i izgradnju. To je veliki projekat, riješili smo Kovače, ostaje na Đurđevik.“ dodaje Muhić.
Za trajno rješavanje problema vodosnabdijevanja na ovom području procjenjuje se da je potrebno oko pet miliona maraka i najmanje dvije godine radova na uređenju vodovodne mreže. Takve procjene ne ulijevaju mnogo optimizma mještanima, posebno zbog ograničenih mogućnosti kreditnog zaduživanja i pristupa većim evropskim fondovima.
Svjesni su da će, dok se ne pronađe trajno rješenje, vodu i dalje morati kupovati ili se snabdijevati na druge načine, u skladu s vlastitim mogućnostima.
