Razgovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana u Islamabadu predstavljeni su kao prvi korak ka smirivanju sukoba, ali je već na početku bilo jasno da su stavovi dvije strane duboko suprotstavljeni. Prema dostupnim izvještajima, američku delegaciju predvodili su potpredsjednik J. D. Vance, posebni izaslanik Steve Witkoff i Jared Kushner, dok su u iranskom timu bili predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf i ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi.
I Washington i Teheran u pregovore su ušli sa maksimalnim zahtjevima, a obje strane nastupale su iz pozicije da iz sukoba nisu izašle kao poražene. Zbog toga se već tada procjenjivalo da bi prvi krug razgovora mogao biti i posljednji ukoliko ne dođe ni do minimalnog približavanja stavova. Reuters je kasnije potvrdio da su pregovori, koji su trajali oko 21 sat, završeni bez dogovora.
Američka strana je kao glavni prioritet isticala sprečavanje Irana da razvije nuklearno oružje. J. D. Vance je nakon razgovora poručio da je to suštinski zahtjev Washingtona i rekao: “Nema nuklearnog oružja. To je 99% sporazuma.” Reuters je također izvijestio da je upravo odbijanje Irana da prihvati jasnu obavezu o odustajanju od nuklearnog oružja bilo jedno od ključnih spornih pitanja.
U isto vrijeme, pitanje Hormuškog moreuza ostalo je jedno od najosjetljivijih u pregovorima. Strani mediji navode da su među glavnim temama bili sloboda plovidbe kroz moreuz, iranska imovina zamrznuta u inostranstvu i širi sigurnosni aranžmani, dok su tri tankera prošla tim pravcem prvi put od početka sukoba, iako su mnogi drugi brodovi i dalje ostali zadržani.
Prema medijskim izvještajima i analizama, Iran je insistirao na ukidanju sankcija, odmrzavanju svoje imovine i zadržavanju uticaja nad Hormuškim moreuzom, dok su iz Teherana stizale poruke da ne postoji povjerenje prema američkoj strani. Po dolasku u Islamabad Ghalibaf je poručio da “imaju dobru volju, ali ne vjeruju Amerikancima”. Ovakve tvrdnje uglavnom dolaze iz izjava iranskih zvaničnika i medijskih izvora bliskih vlastima.
Jedno od najtežih pitanja bilo je i regionalno sigurnosno stanje, posebno situacija u Libanu. Reuters navodi da je Iran tražio širi regionalni prekid sukoba, uključujući i Liban, dok je nastavak napada Izraela na Hezbollah dodatno komplikovao prostor za dogovor.
Američki predsjednik Donald Trump dodatno je zaoštrio ton izjavama uoči i tokom pregovora. Govoreći o Iranu, poručio je: “Iranci kao da ne shvataju da nemaju više nikakvih karata u rukama osim kratkoročnog iznuđivanja svijeta korištenjem međunarodnih plovnih putova. Sada su živi samo da pregovaraju!” U drugoj izjavi je rekao i: “Mi pobjeđujemo u svakom slučaju. Vojno smo ih potpuno porazili.” Takve poruke dodatno su pojačale utisak da se pregovori vode uz veoma malo prostora za ustupke.
U analizama koje su objavili Le Monde i Iran International navodi se da unutar iranskog sistema postoje i unutrašnja nadmetanja oko pregovaračkog kursa. Posebno se izdvaja ime Ahmada Vahidija, komandanta povezanog s Revolucionarnom gardom, koji se u tim analizama opisuje kao jedna od najtvrđih figura unutar iranskog sigurnosnog aparata. Te procjene dolaze iz analitičkih i opozicionih izvora i ne predstavljaju zvaničan stav iranske države, prenosi Jutarnji.hr
Važnu ulogu u cijelom procesu imao je i Pakistan. Strani mediji su ranije objavili da je Islamabad posredovao u uspostavljanju dvosedmičnog primirja i organizaciji razgovora, dok je pakistanski vojni vrh održavao kontakte i sa Washingtonom i sa Teheranom.
Francuski Le Monde ocijenio je da Washington u ove razgovore nije ušao iz pozicije potpune snage, uprkos vojnoj nadmoći. U jednoj od analiza navodi se: “Donald Trump često koristi sliku špila karata kako bi označio da on drži sve karte, za razliku od drugih. Ništa ne može biti dalje od istine.” U istoj analizi list upozorava da sastav američke delegacije, u kojoj su Vance, Witkoff i Kushner, pokazuje politički, a ne klasično diplomatski pristup pregovorima.
