Pitanja djetetu nakon škole mogu napraviti veliku razliku između kratkog odgovora „dobro“ i razgovora u kojem će dijete roditelju zaista ispričati kako je provelo dan, šta ga je obradovalo, ali i postoji li nešto što ga muči.
Jedno od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju kada se dijete vrati kući jeste: „Kako je bilo u školi?“. Iako dolazi iz najbolje namjere, toliko je široko da djeca na njega često odgovore samo sa „dobro“, „okej“ ili „ništa posebno“.
Zbog toga stručnjaci preporučuju konkretnija pitanja otvorenog tipa koja djetetu pomažu da se prisjeti određenih situacija iz školskog dana, ali i daju dovoljno prostora da samo odluči koliko toga želi ispričati.
Koja pitanja djetetu nakon škole mogu pokrenuti razgovor?
Umjesto uobičajenog pitanja o tome kako je bilo u školi, roditelj može razgovor početi pitanjem: „Šta ti je danas bilo najbolje?“. Odgovor može otvoriti priču o času, odmoru, nastavniku, prijateljima ili nekom događaju koji je djetetu ostao u lijepom sjećanju.
Pitanje „S kim si danas proveo ili provela najviše vremena?“ može roditeljima dati bolji uvid u odnose koje dijete razvija sa vršnjacima i u to kako se osjeća u svom društvu.
Važno može biti i pitanje: „Šta ti je danas bilo najteže?“. Ono ne mora nužno biti vezano za ocjene ili školsko gradivo. Dijete može govoriti o nesporazumu s prijateljem, neugodnoj situaciji ili nečemu zbog čega se osjećalo nesigurno.
Roditelji mogu pitati i: „Je li se dogodilo nešto o čemu bi htio ili htjela pričati?“. Takvo pitanje ostavlja prostor djetetu da samo odredi temu i pokazuje mu da roditelj ima vremena saslušati ga.
Razgovor može završiti pitanjem: „Šta bi volio ili voljela da si danas mogao ili mogla ponoviti ili napraviti drugačije?“. Na taj način dijete razmišlja o svom danu, postupcima i osjećajima, bez osjećaja da ga neko ispituje ili osuđuje.
Reakcija roditelja važna je koliko i samo pitanje
Redovna pitanja djetetu nakon škole roditeljima ne služe samo da provjere domaće zadatke i školske obaveze. Kroz takve razgovore mogu postepeno saznati više o odnosima s vršnjacima, samopouzdanju djeteta, njegovim strahovima i stvarima koje možda ne bi samo spomenulo.
Razgovor o školskom danu može pomoći i u razvoju komunikacijskih sposobnosti. Djeca kroz njega uče kako izraziti svoje misli i osjećaje, saslušati sagovornika i učestvovati u razgovoru.
Ipak, nije dovoljno samo postaviti dobro pitanje. Jednako je važna reakcija roditelja na ono što dijete ispriča.
Kada dijete kaže da ga nešto muči, roditelji često instinktivno pokušavaju odmah pronaći rješenje. Ponekad je, međutim, djetetu važnije da osjeti da ga neko sluša i da su njegovi osjećaji ozbiljno shvaćeni.
Ni sa pitanjima ne treba pretjerivati. Ako nakon svakog odgovora slijedi nekoliko novih potpitanja, dijete razgovor može početi doživljavati kao ispitivanje. Zato nije potrebno svakodnevno postavljati svih pet pitanja. Ponekad jedno dobro odabrano pitanje može biti dovoljno da dijete samo nastavi razgovor.
