Roditelji često primijete da djeca nakon rođendana, proslave ili velike količine slatkiša postanu posebno živahna. Ipak, naučna istraživanja ne potvrđuju da je šećer glavni razlog takvog ponašanja.
Povezanost između šećera i dječije hiperaktivnosti prisutna je već decenijama, ali studije su pokazale drugačiju sliku. Velika analiza istraživanja, uključujući i onu objavljenu u časopisu JAMA, nije pronašla značajan utjecaj šećera na ponašanje ili kognitivne sposobnosti djece.
U pojedinim istraživanjima korišten je princip dvostruko slijepog ispitivanja, pri čemu ni djeca, ni roditelji, niti istraživači nisu znali šta je dijete konzumiralo. Ni u takvim uslovima nije utvrđena objektivna razlika u ponašanju djece nakon unosa šećera.
Pa zašto onda djeca na rođendanima često djeluju kao da imaju višak energije?
Objašnjenje se prije može pronaći u samom okruženju. Druženje s vršnjacima, igra, buka, muzika i uzbuđenje zbog posebnog događaja mogu biti dovoljni da dijete bude mnogo aktivnije nego inače.
Ulogu može imati i očekivanje odraslih. Ako roditelj vjeruje da je dijete pojelo mnogo slatkiša, veću je vjerovatnoću da će njegovu živahnost povezati upravo sa šećerom.
To, međutim, ne znači da količina šećera u prehrani nije važna. Pretjeran unos može doprinijeti problemima poput povećanog rizika od prekomjerne tjelesne težine i karijesa, a može utjecati i na kvalitet prehrane ako slatkiši često zamjenjuju nutritivno vrijednije namirnice.
Dakle, popularni „šećerni nalet“ kod djece nema čvrstu naučnu potvrdu. Živahnost nakon rođendanske torte vjerovatnije je posljedica uzbuđenja, igre i društva nego samog šećera.
