Povratak u školu bez stresa je želja svakog roditelja, bez obzira da li dijete prvi put sjeda u školske klupe, prelazi iz razredne u predmetnu nastavu ili se sprema za početak srednje škole. Period nakon raspusta uvijek je ispunjen emocijama, od uzbuđenja do strepnje, jednako i za djecu i za roditelje. I baš zato je važno da se priprema za školu ne svodi samo na kupovinu torbe i sveski, već da uključuje i emocionalnu podršku.
U Tuzlanskom kantonu, Ministarstvo obrazovanja i nauke objavilo je školski kalendar za 2025/2026. godinu. Nova školska godina počinje u ponedjeljak, 1. septembra 2025., a završava u utorak, 30. juna 2026. godine. Nastava će biti podijeljena u dva polugodišta. S obzirom na to da je august i da su pripreme već u toku, za vas smo istražili kako polazak ili povratak u školu učiniti lakšim, smirenijim i smislenijim, i za djecu i za roditelje.
Kako pripremiti prvačića za školu
Za djecu koja po prvi put ulaze u učionicu, najveći izazov je osjećaj promjene. Nema više spontanog rasporeda, dužih spavanja, niti stalnog prisustva roditelja. Prvačići najčešće reaguju kroz promjene u ponašanju, neka djeca postaju povučena, dok se druga izražavaju kroz nemir i otpor prema novim obavezama. Psihologinja Merita Mehić Sokoljanin, gošća našeg podcasta, ističe da je upravo postepena priprema ključna: ustajanje, obroci i spavanje trebaju se uskladiti sa školskim ritmom već nekoliko sedmica ranije.
Roditelji mogu pomoći i malim koracima ka samostalnosti. Dijete koje zna samo da se obuče, da zamoli da ide u toalet ili da izrazi kako se osjeća, lakše se snalazi u novom okruženju. Važno je izbjeći prenesenu anksioznost, primjera radi ako roditelj pokazuje strah, dijete to osjeti. Umjesto toga, korisno je s djetetom razgovarati o tome kako škola izgleda, kuda će ići, ko će ga dočekati, ali i priznati da je normalno osjećati tremu. Mehić Sokoljanin savjetuje da roditelji budu nježni, dosljedni i da ne prenose sopstvene brige na djecu.
Povratak u školu bez stresa kod prelaska u predmetnu nastavu
Ovaj prijelaz često zna biti veći šok za roditelje nego za djecu. Djeca se odjednom susreću sa više nastavnika, različitim kabinetima i predmetima, i gube osjećaj “svoje učiteljice”. Ipak, uz podršku roditelja koji ne dramatizuju promjene, već o njima razgovaraju, većina učenika se brzo prilagodi.
Roditelji mogu pomoći tako što će kod kuće normalizirati promjenu. Razgovarati o novim predmetima, objasniti šta se uči na biologiji, geografiji ili jezicima. Pratiti raspoloženje djeteta, ali ne reagovati na svaki umor kao na tragediju. Djeca se često oslanjaju na naš ton, ako mi pokažemo sigurnost, i oni će je lakše pronaći. Mehić Sokoljanin ističe da je u ovom periodu posebno važno da roditelji razgovaraju s djecom o svakodnevnim utiscima i da se ne povlače ako primijete otpor, već da budu prisutni i dostupni.
Povratak u školu bez stresa za tinejdžere
Početak srednje škole donosi čitav niz novih pitanja: da li je dijete odabralo pravu školu, hoće li se uklopiti, ima li osjećaj da je bilo prisiljeno na izbor. Tu su i fizičke i emocionalne promjene koje dodatno pojačavaju doživljaj neizvjesnosti.
Umjesto insistiranja na izvrsnim ocjenama ili tačnom rasporedu vannastavnih aktivnosti, roditelji mogu pomoći tako što će pokazati povjerenje. Pitanje “šta želiš” ponekad vrijedi više od rasporeda obaveza. Važno je i zadržati granice, ali ih ne oblikovati iz straha. Tinejdžeri trebaju prostor da pokušaju i da pogriješe. Mehić Sokoljanin podsjeća da je ovo životna faza u kojoj mladi uče da prepoznaju vlastite izbore i posljedice, te da roditelji trebaju biti tu kao podrška, a ne kao menadžeri njihovih odluka.
Rutina kao podrška
Bez obzira na uzrast, djeci treba struktura. Rutina ne mora biti stroga, ali treba postojati poput određenog vremena za ustajanje, obaveze, obrok, odmor, igru i spavanje. Kada dijete zna šta ga čeka, osjeća veću sigurnost. To uključuje i pažnju na ishranu, vrijeme provedeno za ekranom, te obavezan prostor za opuštanje bez škole. Psihologinja Mehić Sokoljanin savjetuje i uvođenje večernjih razgovora, čak i od nekoliko minuta, kao načina da se emocije kanaliziraju i da dijete zna da ima siguran prostor za izražavanje.
Povratak u školu bez stresa je moguć i u tom procesu roditelji imaju značajnu ulogu, i to kroz svoju prisutnost, strpljivost ali i kroz lične primjere kako se suočiti sa promjenama. Podrška ne znači da radimo zadaće umjesto djece, već da ih učimo kako da prepoznaju sopstvene granice, kako da upravljaju obavezama i kako da znaju da je sasvim u redu pogriješiti.
Kad su roditelji emocionalno stabilni, djeca imaju više prostora da budu djeca, i to je, u suštini, najbolji početak svake školske godine. Povratak u školu bez stresa počinje kod kuće razgovorima, rutinom i povjerenjem.
Besplatni udžbenici i radne sveske za sve osnovce i u novoj školskoj godini
