Mnogi vjeruju da je osam sati sna dovoljno za odmorno jutro, ali se ipak često bude pospani, usporeni i bez energije. Prema objašnjenju neuronaučnice Lindsay Browning, razlog može biti trenutak u kojem se osoba probudi, odnosno faza sna u kojoj je budilnik prekine.
San se tokom noći odvija kroz više ciklusa i različite faze, od lakšeg do dubokog sna, kao i REM faze u kojoj se najčešće sanja. Ti ciklusi nisu potpuno jednaki kod svih ljudi, ali u prosjeku traju oko sat i po.
Najlakše se budimo kada se organizam nalazi u plićoj fazi sna. Ako alarm zazvoni tokom dubokog sna, buđenje može biti znatno teže.
Takvo stanje poznato je kao inercija sna. Nakon buđenja mozak još neko vrijeme ne funkcioniše punim kapacitetom, pa osoba može osjećati zbunjenost, usporenost i manjak koncentracije. Kod većine ljudi to traje kratko, ali kod nekih se osjećaj pospanosti može zadržati i duže.
Zbog toga sama činjenica da je neko spavao osam sati ne znači nužno da će se osjećati bolje nego osoba koja je spavala nešto kraće. Ako se buđenje poklopi s nepovoljnom fazom sna, jutarnji umor može biti izraženiji.
Ipak, ciklusi sna nisu kod svih jednaki niti uvijek traju tačno 90 minuta, pa se ne može precizno izračunati idealan trenutak za buđenje samo prema satu. Važno je uzeti u obzir i vrijeme potrebno da se zaspi, ali i individualne navike spavanja.
Na lakše buđenje može uticati i jutarnje svjetlo. Organizam tokom noći proizvodi melatonin, hormon koji podstiče pospanost, dok ga dnevna svjetlost postepeno potiskuje.
Zbog toga stručnjaci preporučuju da se nakon ustajanja što prije izađe na dnevno svjetlo ili barem otvore zavjese i boravi u blizini prozora. Čak i oblačno jutro može pomoći organizmu da se brže prebaci iz stanja sna u budnost.
Odgađanje alarma, s druge strane, često može imati suprotan efekat. Nekoliko dodatnih minuta sna može ponovo uvesti organizam u novi ciklus, koji se ubrzo zatim ponovo prekida.
Važan je i redovan raspored spavanja. Odlazak u krevet i ustajanje približno u isto vrijeme pomažu organizmu da uspostavi stabilniji ritam i lakše se pripremi za buđenje.
Ako se izražen umor nakon spavanja ponavlja duže vrijeme, posebno uz glasno hrkanje, česta noćna buđenja ili prekide disanja, preporučuje se razgovor s ljekarom, jer uzrok može biti povezan i s poremećajima sna.
