Transplantacije u FBiH i dalje su nedostupne velikom broju pacijenata, a od početka 2026. godine obavljeno je svega 18 zahvata. Pojedini pacijenti na novi organ čekaju duže od 20 godina, dok iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH upozoravaju da se stanje ne popravlja uprkos obećanjima nadležnih institucija.
Prema podacima Udruženja, ove godine obavljena je jedna transplantacija srca, osam transplantacija bubrega od preminulih donora i devet transplantacija bubrega od živih donora.
Predsjednik Udruženja Tomislav Žuljević smatra da ostvareni rezultati ne predstavljaju značajan napredak u odnosu na prošlu godinu, kada je obavljeno 16 transplantacija. Ističe da su predstavnici pacijenata prije približno godinu dana odustali od najavljenih protesta nakon obećanja Federalnog ministarstva zdravstva, ali većina dogovorenog nije realizovana.
Na transplantaciju jetre čekaju 32 pacijenta
Na listama čekanja u Federaciji BiH trenutno se, prema podacima Udruženja, nalaze 224 pacijenta. Najviše ih čeka transplantaciju bubrega, njih 151, dok su 32 osobe na listi za jetru, 20 za srce i 21 za rožnicu.
Posebno zabrinjava podatak da u Federaciji BiH već dvije i po godine nije obavljena nijedna transplantacija jetre. Žuljević upozorava da pacijenti zbog dugog čekanja gube nadu da će dobiti organ koji im je potreban.
Istovremeno, približno 2.000 pacijenata u Federaciji BiH liječi se dijalizom, a za dio njih transplantacija predstavlja mogućnost kvalitetnijeg i dužeg života.
Transplantacije u FBiH i prepreke za Eurotransplant
Jedan od najvećih problema ostaje nedovoljan broj donora, posebno preminulih osoba čiji bi organi mogli spasiti živote drugih pacijenata.
Za približavanje Bosne i Hercegovine organizaciji Eurotransplant potrebno je razviti efikasniji donorski program. Među kriterijima za punopravno članstvo nalazi se i stopa od približno deset preminulih donora na milion stanovnika, uz ispunjavanje drugih medicinskih, pravnih i organizacijskih uslova.
Žuljević smatra da problem nije samo u spremnosti građana da doniraju organe nego i u organizaciji zdravstvenih ustanova. Kao pozitivan primjer navodi Kantonalnu bolnicu Zenica i rad doktorica Senade Čaušević i Nermine Rizvanović.
Naglašava potrebu da se posao transplantacijskih koordinatora profesionalizira kako bi zdravstveni radnici imali više vremena za razgovore s porodicama potencijalnih donora.
Uprkos tome što BiH raspolaže stručnim kadrom, opremljenim kliničkim centrima i zakonskim okvirom, transplantacije u FBiH i dalje se obavljaju u znatno manjem broju od potreba pacijenata.
Iz Udruženja najavljuju mogućnost radikalnijih aktivnosti ukoliko se ni naredne godine ne ostvari značajniji napredak u transplantacijskom programu.
