Prvi gutljaj crne kafe mnogima nije prijatan, ali se s vremenom njen gorak okus može pretvoriti u nešto u čemu svakodnevno uživamo. Naučnici su otkrili mehanizam u mozgu koji objašnjava kako učimo voljeti određenu hranu i piće, čak i kada nam u početku nisu odgovarali.
Istraživanje tima s Kalifornijskog univerziteta u San Franciscu (UCSF), objavljeno 4. novembra u časopisu Nature, pokazalo je da važnu ulogu u ovom procesu ima sporiji dopaminski sistem. Dopamin je hemijski glasnik u mozgu povezan s motivacijom, osjećajem nagrade i učenjem.
Za razliku od brzih dopaminskih reakcija koje se javljaju u nekoliko sekundi, istraživači su proučavali signale koji nastaju nakon što hrana stigne u probavni sistem. Kada hranjive tvari poput šećera i masti dospiju u crijeva, posebni senzori prepoznaju njihov sadržaj i šalju informacije prema mozgu. Taj proces pokreće postepeno oslobađanje dopamina koje može trajati nekoliko minuta.
„Pokazali smo da je upravo ovaj spori dopaminski sistem ono što nas tjera da s vremenom naučimo voljeti određenu hranu, i vidimo gdje i kako se to dešava“, rekao je Zachary Knight, profesor fiziologije i glavni autor studije.
Kako se ukus povezuje s osjećajem nagrade?
Istraživači su u eksperimentima na miševima koristili šećernu vodu i napitak sličan milkšejku, koje su direktno unosili u želudac životinja. Na taj način mogli su pratiti reakciju mozga na hranjive tvari, odvojeno od samog okusa.
Uočili su snažno i dugotrajno oslobađanje dopamina u bazolateralnoj amigdali, regiji mozga koja učestvuje u emocionalnim reakcijama i učenju.
Kada su naučnici prekinuli ovaj signalni put, miševi su nastavili normalno jesti, ali više nisu mogli naučiti povezivati novi okus s kalorijskom vrijednošću hrane. S druge strane, vještačka aktivacija dopaminskih vlakana nakon kušanja određenog okusa dovela je do toga da ga životinje počnu preferirati, iako nije sadržavao hranjive tvari.
Ovi rezultati ukazuju na to da mozak može naučiti povezivati određeni okus s koristima koje organizam dobija nakon konzumiranja hrane.
Slični procesi zabilježeni i kod ljudi
Istraživanja na ljudima pokazala su slične obrasce. Analizom ranijih podataka utvrđeno je da se oslobađanje dopamina nakon unosa hranjivih tvari posebno izražava u lijevom dijelu bazolateralne amigdale.
Slična aktivnost zabilježena je i u zasebnom istraživanju u kojem je magnetnom rezonancom praćena reakcija mozga kod 38 odraslih osoba nakon unosa glukoze.
Zanimljivo je da je odgovor bio izraženiji na lijevoj nego na desnoj strani mozga, i kod ljudi i kod miševa. Naučnici sada pokušavaju utvrditi zašto se ova razlika pojavljuje.
Može li se promijeniti ono što volimo jesti?
Otkriće otvara i pitanje može li se utjecati na prehrambene sklonosti. Istraživači posebno spominju GLP-1 lijekove, koji oponašaju hormon iz crijeva i utječu na apetit.
Ipak, ovi lijekovi nisu bili predmet istraživanja, pa je pretpostavka da bi mogli oslabiti dopaminski signal povezan s hranjivim tvarima zasad samo hipoteza.
Naučnici smatraju da bi bolje razumijevanje veze između probavnog sistema i mozga u budućnosti moglo pomoći u objašnjavanju načina na koji razvijamo prehrambene navike i zašto nam se pojedini okusi s vremenom počinju sve više sviđati.
