Nasilje, bilo ono fizičko, psihičko, ekonomsko ili digitalno, postalo je dio svakodnevice koju sve češće prepoznajemo oko sebe. Više se ne dešava samo iza zatvorenih vrata, već i na ulicama, u školama, na radnim mjestima i na internetu. Kada smo sami izloženi nasilju ili svjedočimo da ga trpi neko u našoj blizini, javlja se strah, nesigurnost i osjećaj da ne znamo odakle početi. Upravo taj osjećaj često koči žrtve da progovore, a svjedoke da reaguju.
Nasilje, šta poduzeti
Kada osoba trpi nasilje, bez obzira na njegov oblik, važno je da zna da nije obavezna nositi taj teret sama. Prvi korak je potražiti sigurnu osobu koja može saslušati i pružiti podršku. Ponekad je to prijatelj ili član porodice, nekada kolega, a nerijetko i stručna služba koja zna kako zaštititi žrtvu. Razgovor, koliko god težak bio, otvara vrata pomoći i prekida osjećaj izolovanosti koji nasilje najčešće proizvodi. U takvim situacijama posebno je važno čuvati vlastitu sigurnost i ne ostajati u prostoru koji izaziva strah.
Institucije postoje upravo da bi reagovale u trenucima kada je nečija sigurnost ugrožena. Policija, centri za socijalni rad, zdravstvene ustanove i organizacije koje se bave zaštitom žrtava nasilja imaju jasne procedure i mogu pružiti hitnu intervenciju, savjet ili dugoročniju zaštitu. Nasilje nikada nije krivica žrtve.
Postoje i situacije u kojima nismo direktna žrtva, ali prepoznajemo da neko oko nas prolazi kroz nasilje. Tada se javlja dilema da li reagovati i na koji način. Važno je ne okretati glavu od onoga što vidimo. Nasilje se održava upravo na tišini okruženja i nevidljivosti koju počinilac pokušava održati. Kada primijetimo da neko trpi nasilje, razgovor pun razumijevanja može biti ključni trenutak koji osobi pokaže da nije sama. Nekada je dovoljno saslušati, a nekada ohrabriti da potraži stručnu pomoć.
Ako situacija ukazuje na neposrednu opasnost, prijava policiji postaje ne samo opcija nego i odgovornost. Javne površine, škole, radna mjesta i digitalni prostori nisu mjesta u kojima nasilje smije ostati neprimijećeno. Naša reakcija može spriječiti teže posljedice i pomoći nekome da prekine ciklus koji ga iscrpljuje.
U vremenu u kojem se nasilje pojavljuje u svim oblicima i na svim nivoima društva, najvažnije je da kao zajednica ne izgubimo osjetljivost prema onome što se oko nas dešava. Svaka podrška koja dolazi u pravom trenutku može biti prekretnica koja mijenja nečiji život i vraća mu osjećaj sigurnosti i dostojanstva.
