Darivanje krvi u TK tokom 2025. godine zabilježilo je manji broj dobrovoljnih davalaca nego godinu ranije, dok potrebe bolnica za krvlju ne prestaju ni jednog dana. Upravo zato podatak da je u Tuzlanskom kantonu evidentirano 12.749 dobrovoljnih davalaca, 77 manje nego 2024. godine, otvara i niz pitanja koja se često pojavljuju među građanima, ko zapravo može darovati krv, zašto nekada dobrovoljni davalac bude odbijen i može li, naprimjer, osoba sa krvnom grupom O+ pomoći kada se hitno traži O−.
Prema Informaciji o obezbjeđivanju rezervi krvi koju je prihvatila Vlada Tuzlanskog kantona, tokom prošle godine još 3.600 osoba prijavilo se za darivanje, ali nisu ispunile zdravstvene kriterije. To ne znači nužno da su te osobe bolesne. Prije svakog darivanja procjenjuje se trenutno zdravstveno stanje i tek nakon pregleda odlučuje se može li osoba tog dana dati krv.
Čitajte i ovo Manje dobrovoljnih davalaca krvi u TK nego godinu ranije
Darivanje krvi u TK, ko zapravo može biti davalac?
Najjednostavnije rečeno, krv može darovati zdrava osoba od 18 do 65 godina, teška više od 50 kilograma, ako se pregledom utvrdi da darivanje neće ugroziti ni nju ni pacijenta koji će krv primiti. Prije darivanja provjerava se zdravstveno stanje, razgovara se s ljekarom i kontroliše nivo hemoglobina.
Zbog toga nije neobično da neko dođe s namjerom da daruje krv, ali tog dana ipak ne bude prihvaćen. Razlog može biti trenutno zdravstveno stanje ili neki drugi podatak utvrđen tokom pregleda. Konačnu odluku uvijek donosi medicinsko osoblje, pa građani ne moraju sami procjenjivati jesu li podobni za darivanje.
Zdravi muškarci krv mogu darivati svaka tri mjeseca, a žene svaka četiri mjeseca. UKC Tuzla navodi da je potreba za krvlju stalna i da bi za potrebe pacijenata ove ustanove svakodnevno krv trebalo darovati najmanje 40 građana. Krv se, naime, ne može napraviti niti njene zalihe mogu neograničeno stajati u frižideru. Pojedine krvne komponente imaju ograničen rok upotrebe, zbog čega velika akcija jednog dana ne može zamijeniti redovno darivanje tokom cijele godine.
Ako se traži O−, može li pomoći davalac koji ima O+?
Ovo je jedna od najčešćih nedoumica kada se na društvenim mrežama pojavi apel da je određenom pacijentu potrebna krv.
Oznake plus i minus nisu nevažan dodatak krvnoj grupi. One označavaju Rh faktor i upravo zbog njega O+ i O− nisu isto.
Ako pacijent ima krvnu grupu O−, u pravilu mu se za transfuziju eritrocita daje O− krv. Osoba sa O− krvnom grupom može primiti O− eritrocite, dok se O+ krv koristi za pacijente koji imaju pozitivan Rh faktor. To znači da se doza O+ krvi ne može jednostavno uzeti kao zamjena za O− samo zato što su obje krvne grupe „nula“.
Ipak, to ne znači da se osoba sa O+ grupom ne treba javiti na apel. Njena krv može biti veoma potrebna drugim pacijentima. O+ eritrociti mogu se koristiti kod pacijenata krvnih grupa O+, A+, B+ i AB+, pa svaka nova doza može pomoći da se druge zalihe sačuvaju za one kojima su neophodne.
Posebno je važna O− krv jer se njeni eritrociti mogu koristiti i kada u hitnoj situaciji krvna grupa pacijenta još nije poznata. Upravo zato se zalihe O− često troše brže. Kod stvarne transfuzije odluku o tome koja će krv biti primijenjena pacijentu ne donose porodica ili davalac, nego transfuzijska služba nakon potrebnih testiranja kompatibilnosti.
Šta zapravo znači kada čujemo da su zalihe krvi „nužno potrebne“?
Kada bolnica ili transfuzijska služba upozori da su zalihe krvi nužno potrebne ili nedovoljne, to ne mora značiti da krvi više uopće nema. Jednostavnije objašnjeno, potrebno je imati dovoljno doza različitih krvnih grupa da se mogu zbrinuti i pacijenti čije je liječenje planirano i oni koji će krv trebati potpuno neočekivano.
To mogu biti teško povrijeđene osobe, pacijenti koji imaju operaciju, porodilje kod kojih dođe do većeg gubitka krvi, ali i onkološki, hematološki i drugi pacijenti kojima su krv ili njene komponente dio terapije. UKC Tuzla navodi da je za pojedine operativne zahvate potrebno unaprijed osigurati rezervu od dvije do pet doza, dok u nekim situacijama potrebe mogu biti znatno veće.
Zato podatak da u frižiderima transfuzije određene doze postoje nije isto što i sigurna zaliha. Ako se veći broj doza potroši u jednoj operaciji ili nakon teške saobraćajne nesreće, rezerva određene krvne grupe može se vrlo brzo smanjiti. Sigurna zaliha znači da sistem ima dovoljno krvi da odgovori i na redovne potrebe i na situacije koje se ne mogu predvidjeti.
Manje davalaca, a potrebe za krvlju ostaju
Tokom 2025. Poliklinika za transfuziologiju UKC-a Tuzla realizovala je 219 akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Ipak, prema podacima Vlade TK, raspoloživost krvi i krvnih pripravaka još nije na zadovoljavajućem nivou, zbog čega se ukazuje na potrebu jačanja planskog dobrovoljnog davalaštva.
Napredak je ostvaren nabavkom ćelijskog separatora, uređaja kojim se od jednog davaoca mogu ciljano prikupljati određene komponente krvi, prvenstveno trombociti. Tokom 2025. urađene su 153 takve procedure, čime je, prema podacima iz Informacije, zamijenjena potreba za angažovanjem 1.224 pojedinačna davaoca.
Ipak, tehnologija ne može zamijeniti redovne dobrovoljne davaoce. Darivanje krvi u TK zavisi od toga da se građani odazivaju tokom cijele godine, a ne tek kada se pojavi apel za člana porodice, prijatelja ili nepoznatu osobu kojoj je krv hitno potrebna.
Krv se u Tuzli može darovati i mimo organizovanih akcija, u Poliklinici za transfuziologiju UKC-a Tuzla radnim danima od 8 do 15 sati. Osoba koja ne zna svoju krvnu grupu zbog toga ne treba odustati od dolaska, jer se ona provjerava u okviru postupka, kao i ostali uslovi potrebni da bi darivanje krvi u TK bilo sigurno i za davaoca i za pacijenta.
